Bog te nece, Paul, pa zar ti nemaš neku svoju kucu?"
Paul, koji se izvalio preko cijelog mog kauca, i s njega gledao nekakvu glupu utakmicu baseballa na mojoj jadnoj telki, samo mi se iscerio i onda - skroz polako - izvadio jedan Dorito iz vrecice u svom krilu i u komadu ga uglavio sebi u usta.
"Za tvoje dobro, nadam se da si taj cips donio sa sobom."
Hrsk. "A, ne", rekao je punih usta. "Tvoja sestra je rekla da se slobodno poslužim svime što hocu."
Potrudio sam se zvucati kao da mi nije došlo da ga kresnem. "Je li Rachel uopce tu?"
Nije mi upalilo. Cuo je što smjeram i trpnuo si vrecicu iza leda. Zahrskala je kad je odalamio njome po jastuku. Cips se zdrobio. Paul je podigao šake pred lice, kao boksac.
"Samo ti daj, mali. Ne treba mi Rachel da me štiti."
Frknuo sam. "Ma baš. Kao da joj ne bi otišao cmizdriti cim bi dobio priliku."
Nasmijao se i razbaškario na kaucu, spuštajuci gard. "Ne idem ja cinkariti ženskama. Ako ti se posreci pa me nabiješ, to ce biti samo izmedu nas dvojice. A i u obratnom slucaju, je 1' tako?"
Lijepo od njega što mi je dao pozivnicu. Otromboljio sam se, kao da odustajem. "Tako je."
Ponovno se posvetio gledanju televizije. Bacio sam se na njega.
Vrlo mi je godilo uhu kad sam cuo kako mu i nos hrska od sraza s mojom šakom. Pokušao me zgrabiti, ali ja sam mu se elegantno izmaknuo prije nego što me stigao uloviti, i lijevom rukom pritom mrknuo vrecicu upropaštenih Doritosa.
"Razbio si mi nos, kretenu."
"To je samo izmedu nas, je 1' tako, Paul?"
Otišao sam spremiti cips. Kad sam se okrenuo, Paul je vracao nos na mjesto dok mu nije zarastao ukrivo. Krvarenje je vec prestalo; izgledalo je kao da mu krv curi niotkuda niz usne i kapa s brade. Opsovao je i nacas se zgrcio dok je navlacio hrskavicu.
"Koja si ti tlaka, Jacobe. Kunem ti se, radije bih se družio s Leom."
"Joj. Opa, kladim se da ce Leah biti presretna kad cuje da bi htio provoditi ugodne trenutke s njom. Da znaš kako ce joj to zagrijati srce."
"Da si zaboravio da sam to rekao."
"Ma jasno. Siguran sam da mi nece izletjeti."
"Gah", progundao je, a onda se opet zavalio na kauc, brišuci zaostalu krv s ovratnika majice.
"Brz si, mali. Toliko ti priznajem." Ponovno se posvetio gledanju prijenosa punog šuma.
Sekundu sam samo tamo stajao, a onda sam se vratio u svoju sobu, mrmljajuci sebi u bradu nešto o tome kako bih volio da ga otmu izvan-zemaljci.
Svojedobno se na Paula više-manje uvijek moglo racunati kad bi ti došlo do borbe. Tada ga se nije moralo ni udariti - svaka sitna uvreda bila bi dovoljna. Nije i mu trebalo puno da pukne.
Sada, jasno, kad sam stvarno htio dobar okršaj pun rezanja, trganja i lomljenja drveca, morao je postati papcina.
Zar nije vec dovoljno loše što se još jedan clan copora otisnuo - jer, stvarno, vec ih je bila cetvorica od nas desetorice! Ima li tome kraja? Glupi mit navodno bi trebao biti rijetkost, za Boga miloga! Stvarno mi je bilo muka od sve te prinudne ljubavi na prvi pogled!
Je 1' to baš morala biti moja sestra? Je 1' to baš morao biti Paul?
Kad se Rachel vratila doma sa studija na Washington Stateu nakon ljetnog semestra - diplomirala je prije roka, štreberica jedna - najviše me brinulo to da ce biti teško cuvati tajnu pred njom. Nisam imao naviku prikrivati stvari u vlastitoj kuci. Tu sam stvarno stekao razumijevanje za decke kao što su Embry i Collin, ciji roditelji nisu znali da su vukodlaci.
Embryjeva mama mislila je da on to prolazi nekakvu buntovnicku fazu. Stalno je dobivao zabrane izlaska jer je stalno bježao iz kuce, ali, jasno, nisu tu oni mogli ne znam što uciniti. Svake noci mu je gledala u sobu i svake noci mu je opet bila prazna. Vikala je na njega, a on je to šutke prihvacao i sutradan opet sve to ponavljao. Pokušali smo nagovoriti Sama da olakša život Embrvju i uputi njegovu mamu u šemu, ali Embry je rekao da mu nije bed. Tajna je bila bitnija od svega ostalog.
I tako sam ja bio sav našpanan da sacuvam tu tajnu. A onda, dva dana nakon što se Rachel vratila doma, Paul naleti na nju na plaži. Bada bing, bada bum - prava ljubav! Cemu tajne kad si pronašao svoju drugu polovicu, i sve to ostalo smece koje ide uz vukodlacko otiskivanje.
Rachel je saznala cijelu pricu. A ja sam dobio Paula kao buduceg šurjaka. Znao sam da ni Billy nije baš presretan zbog toga. Ali bolje se ponio nego ja. Jasno, u današnje vrijeme cešce je znao pobjeci do Clearvvaterovih. Nisam uvidao zašto bi to bilo bolje. Nema Paula, ali Leah je itekako tamo.
Zanimalo me - bi li me metak u celo stvarno ubio, ili mi samo ostavio hrpu posla oko oporavka?
Bacio sam se na krevet. Bio sam umoran - nisam spavao od prethodne ophodnje - ali znao sam da necu zaspati. Glava mi je bila presludena. Misli su mi frcale po lubanji kao roj dezorijentiranih pcela. Bucno. Tu i tamo su me bole. Sigurno su stršljeni, a ne pcele. Pcele uginu nakon jednog uboda. A mene su jedne te iste misli uzastopce bole.
Silazio sam s uma od ovog cekanja. Prošla su gotovo cetiri tjedna. Ocekivao sam da ce vijest dosad vec stici, ovako ili onako. Nocima nisam spavao od razmišljanja o obliku koji ce poprimiti.
Charlie place na telefonu - Bella i njezin suprug stradali su u nesreci. U padu aviona? To bi bilo teško fingirati. Osim ako pijavicama ne smeta ubiti hrpu namjernika da sve djeluje autenticno, a zašto bi im smetalo? Možda samo neki manji zrakoplov. Vjerojatno imaju jedan takav viška.
Ili bi ubojica možda došao sam kuci, nakon neuspješnog pokušaja da je privede svome jatu?
Ili cak nicega tako bitnog. Možda ju je samo zdrobio kao vrecicu cipsa u pohotnoj želji daje dobije? Jer njezin mu je život manje bitan od vlastite naslade...
Prica bi bila baš tragicna - Bella, žrtva grozne nesrece: Ulicne pljacke koja je pošla po zlu.
Gušenja nasmrt za vecerom. Prometne nesrece, kao moja mama. Vrlo ucestale pojave.
Stalno se dogadaju.
Bi li je donio kuci? Sahranio je ovdje za Charlieja? Pogreb bi bio u zatvorenom lijesu, naravno.
Lijes moje mame bio je cvrsto zabijen cavlima...
Samo sam se mogao nadati da ce se vratiti ovamo, da mi može pasti šaka.
Možda uopce nece prodavati pricu. Možda ce Charlie nazvati moga tatu da ga pita ima li kakvih vijesti o doktoru Cullenu, koji se jednostavno jednog dana nije pojavio na poslu. Kuca je napuštena. Nitko se ne javlja ni na jedan od brojeva Cullenovih. Zagonetku je popratila nekakva drugorazredna emisija vijesti, sumnja se na prljavu igru...
Možda ce velika bijela kuca izgorjeti do temelja, sa svima njima zarobljenim u njoj. Naravno, za tu fintu bi im trebala trupla. Osmero ljudskih, otprilike prave velicine. Izgorjelih do neprepoznatljivosti - da ih se ni po zubalima ne da identificirati.
Bilo bi teško naci njih osmero - meni, tocnije. Bilo bi ih teško naci ako ne žele da ih se nade.
Jasno, mogu ih tražiti dovijeka. A kad se može tražiti dovijeka, stigne se pregledati svaku slamku u plastu sijena, jednu po jednu, da se vidi je li to igla.
U ovom trenutku ne bih imao ništa protiv rasturanja plasta sijena. Barem bih nekog posla imao. Grozna mije bila spoznaja daje lako moguce da gubim svoju priliku. Da dajem krvopijama vremena da pobjegnu, ako su tako naumili.
Mogli bismo otici nocas. Mogli bismo ubiti svakoga od njih koga uspijemo naci.
Taj mi se plan svidao, jer sam dovoljno poznavao Edvvarda da znam kako bih, kad bih ubio bilo koga iz njegova kovena, dobio priliku ubiti i njega. Došao bi se osvetiti. I pružio bih mu priliku - ne bih pustio braci da ga srede kao copor. Ne, tukli bismo se samo on i ja. Pa neka bolji pobijedi.
Ali Sam nije htio ni cuti za to. Necemo prekršiti sporazum. Neka ga oni prvi prekrše. Samo zato što nismo imali dokaza da su Cullenovi ucinili nešto loše. Zasad. Moralo se dodati zasad, jer svi smo znali da je to neizbježno. Bella ce se vratiti kao jedna od njih, ili se nece vratiti.
Kako god bilo, jedan ce se ljudski život izgubiti. A to ce znaciti da okršaj pocinje.
Paul je u drugoj sobi poceo revati kao mazga. Možda se prebacio na neku komediju. Možda mu je neka reklama bila smiješna. Nije bitno. Išao mi je na živce.
Došlo ini je da mu opet razbijem nos. Ali nisam se s Paulom htio tuci. Ne s njim.
Pokušao sam osluhnuti druge zvukove, vjetar u krošnjama. Nije to bilo isto kroz ljudske uši. U vjetru ima milijun glasova koje u ovom tijelu nisam mogao cuti.
Ali i ove su mi uši bile sasvim osjetljive. Kroz šumu sam cuo cestu, zvuk automobila dok obilaze zadnji zavoj s kojeg se napokon ugleda plaža -panorama otoka i hridi i plave oceanske pucine što se proteže do obzorja.
Murja iz La Pusha voljela je tu vrebati. Turisti nikad ne bi primijetili znak za smanjivanje brzine na suprotnoj strani ceste.
Cuo sam glasove pred suvenirnicom na plaži. Cuo sam kako klepetuša zvoni pri otvaranju i zatvaranju vrata. Cuo sam kako Embrvjeva mama za kasom printa racun.
Cuo sam kako plima kotrlja kamenje na plaži. Cuo sam kako klinci cice jer ne uspijevaju pobjeci naletu ledene vode. Cuo sam kako im mame prigovaraju jer su se smocili. I cuo sam poznat glas...
Slušao sam tako napeto da me iznenadni prasak Paulova magareceg smijeha zamalo bacio s kreveta.
"Gubi se iz moje kuce", progundao sam. Znajuci da ce me precuti, poslušao sam vlastiti savjet. Trzajem sam otvorio prozor i izvukao se sa stražnje strane, da ne moram opet vidjeti Paula. Došao bih u preveliku napast. Znao sam da bih ga opet opalio, a Rachel ce ionako vec biti dovoljno ljuta. Vidjet ce mu krv na majici i odmah okriviti mene, ne cekajuci dokaz. Jasno, bit ce u pravu, ali ipak.
Prošetao sam do plaže, stišcuci šake u džepovima. Nitko me nije dvaput pogledao dok sam prolazio zemljanim parkiralištem pri Prvoj plaži. Zato volim ljeto - koga briga što nosiš samo kratke hlace.Pošao sam za jednim poznatim glasom koji sam cuo i sasvim lako pronašao Crnila. Bio je na južnom kraju polumjeseca, da izbjegne glavninu mase turista. Neprestano je davao upozorenja.
"Ne idi u vodu, Claire. Ma daj. Ne, nemoj. O! Lijepo, mala. Ozbiljno, hoceš da Emily vice na mene? Necu te više voditi na plažu ako se ne - Ma je li? Nemoj - gah. Tebi je to smiješno, je li? Ha! Tko se sada smije, a?"
Curica se cerekala što je drži za nogu u zraku kad sam stigao do njih. Držala je kanticu u jednoj ruci, a traperice su joj bile sve mokre. On je sprijeda na majici imao veliku mokru mrlju.
"Kladim se u pet dolara da ce malo dijete pobijediti", rekao sam.
"Hej, Jake."
Claire je zacicala i bacila kanticu Ouilu u koljena. "Spusti, spusti!"
Pažljivo ju je osovio na noge, pa je dotrcala do mene i cvrsto mi obujmila nogu.
"Stjiko Dej!"
"Kako si mi, Claire?"
Zahihotala se. "Kuij je sada skjoooooz mokaj."
"Kao što vidim. Gdje ti je mama?"
"Nema, nema, nema", zapjevala je Claire. "Kjej se igja s Kuijom cijeeeeji dan. Kjej nikad nece doma." Pustila me i otrcala Quilu. Podigao ju je u zrak i stavio sebi na ramena.
"Zvuci kao da je netko navršio dinamicne dvije godine."
"Tri, zapravo", ispravio me Quil. "Propustio si proslavu. S temom princeze. Natjerala me da nosim krunu, a onda je Emily predložila da svi iskušaju njezinu šminku za igranje na meni."
"Opa, stvarno mi je žao što me nije bilo da to vidim."
"Bez brige, Emily ima slike. Da znaš, izgledam zapravo kao pravi komad."
"Koja si ti šmizla."
Quil je slegnuo ramenima. "Claire se sjajno provela. A to je bila poanta."
Prevrnuo sam ocima. Teško je biti s otisnutim ljudima. Bez obzira na to u kojem su stadiju - tik prije braka, kao Sam, ili tek ispacene dadilje, kao Quil - uvijek zrace tolikim spokojem i sigurnošcu da covjeka neizbježno tjeraju na povracanje.
Claire mu je ciknula na ramenima i pokazala na zemlju. "Jepi kamen, Kuij! Meni, meni!"
"Koji, malena? Crveni?"
"Ne cjveni!"
Quil je kleknuo - Claire je vrisnula i potegnula mu kosu kao konjske uzde.
"Ovaj plavi?"
"Ne, ne, ne..." zapjevala je djevojcica, oduševljena novom igrom.
Najcudnije je bilo to što je Quilu sve to bilo jednako zabavno kao i njoj. Nije imao onaj izraz lica koji su nosili toliki tate i mame medu turistima - onaj u stilu "kad ceš više zaspa i". Kod pravih se roditelja nikad ne vidi toliko oduševljenje prema sudjelovanju u nekakvoj blesavoj igri za bebe koja je njihovu klincu upravo pala na pamet. Vidio sam vec Quila kako se punih sat vremena igra skrivaca a da mu uopce nije dosadilo.
A nisam se mogao sprdati s njim zbog toga - od prevelike zavisti.
Ipak, smatrao sam da je koma što ga ceka još dobrih cetrnaest godina redovnickog života prije nego što Claire dode u njegovu dob - Quilu je, barem, išla na ruku cinjenica da vukodlaci ne stare. Ali cak ga ni toliko cekanje po svemu sudeci nije narocito uzrujavalo.
"Quil, pomisliš li ikada na druge cure?" upitao sam ga.
"A?"
"Ne, ne juti!" zakreštala je Claire.
"Ma znaš. Na prave djevojke. Ono, samo za sada, znaš? Kad ne moraš biti bejbisiter."
Quil je blenuo u mene, zinuvši.
"Jepi kamen! Jepi kamen!" pocela je vrištati Claire kad joj nije ponudio drugi na uvid. Opalila ga je šacicom po glavi.
"Oprosti, Claire-propeler. Što kažeš na ovaj lijepi ljubicasti?"
"Ne", zahihotala se. "Necu jubišasti."
"Daj mi pomozi. Kumim te, dijete."
Claire je mucnula glavom. "Zejeni", napokon je rekla.
Quil je stao proucavati kamencice. Uzeo je cetiri komada razlicite nijanse zelene i pokazao ih joj.
"Jesam li uspio?"
"Jej!"
"Koji hoceš?" "Sveeee.T
Sastavila je dlanove, a on je u njih presuo kamencice. Nasmijala se i smjesta ga njima zveknula po glavi. On se teatralno zgrcio, a onda uspravio i poceo hodati natrag prema parkiralištu. Vjerojatno u strahu da se ona ne prehladi u mokroj odjeci. Bio je gori od svake
paranoicne, prebrižne majke.
"Oprosti što sam te maloprije davio, stari, oko djevojaka", rekao sam.
"Ma pusti, sve pet", rekao je Quil. "Malo si me iznenadio, to je sve. Nije mi to palo na pamet."
"Kladim se da bi ona imala razumijevanja. Znaš, nakon što odraste. Ne bi se ljutila što si si našao neku dok je ona još bila u pelenama."
"Ne, znam ja to. Siguran sam da bi imala razumijevanja."
Ništa više nije rekao.
"Ali neceš to uciniti, je li?" pretpostavio sam.
"Ne mogu to zamisliti", rekao je tiho. "Ne ide mi u glavu. Jednostavno... nijednu ne gledam tako. Više ne zapažam djevojke, znaš. Ne zapažam im lica."
"Kad to zbrojiš s tijarom i šminkom, možda ce se Claire morati brinuti oko drugacije konkurencije."
Quil se nasmijao i poceo cmakati u prazno prema meni. "Što radiš u petak navecer, Jacobe?"
"Samo se ti nadaj", rekao sam, a onda složio facu. "A cuj, mislim da ništa ne radim."
Oklijevao je sekundu, a onda rekao: "Pomisliš li ti ikada na druge cure?" Uzdahnuo sam. Tako mi i treba.
"Znaš, Jake, možda bi trebao razmisliti o tome da si nadeš neku." Nije to rekao kao šalu. Glas mu je bio pun razumijevanja. Zbog cega mi je to još teže palo.
"Ni ja ih ne vidim, Quil. Ne vidim njihova lica." I Quil je uzdahnuo.
Izdaleka, pretiho da ga itko osim nas dvojice cuje uz šum valova, zaculo se zavijanje iz šume.
"Kvragu, to je Sam", rekao je Quil. Ruke su mu makinalno poletjele da opipaju Claire, kao da se želi uvjeriti da je ona još uvijek na njemu. "Ne znam gdje joj je mama!"
"Idem ja vidjeti što je. Ako te trebamo, javit cu ti." Strelovito sam izgovorio rijeci, tako da su se sve stopile u nerazgovijetan slijed. "Hej, a da je odneseš gore do Clearvvaterovih? Sue i Billy mogu je pricuvati ako zatreba. A oni ionako možda znaju o cemu se radi."
"Okej - idi ti, Jake!"
Potrcao sam, ne prema zemljanom putu kroz zaraslu živicu, vec najkracom crtom prema šumi.
Preskocio sam prvu naplavinu debala, a onda prosjekao put kroz trnjak, ne prekidajuci trk.
Osjetio sam sitna grebanja kad mije trnje pocelo zasijecati kožu, ali nisam hajao za njih.
Ogrebotine ce mi zarasti prije nego što stignem do drveca.
Zamaknuo sam za trgovinu i odjurio preko autoceste. Netko mi je potrubio. Kad sam se docepao zaklona drveca, poceo sam trcati brže, produljujuci korake. Ljudi bi buljili u mene da sam to izveo na otvorenom. Normalni ljudi ne mogu ovako trcati. Ponekad pomislim da bi moglo biti zabavno prijaviti se za utrku - ono, nešto poput kvalifikacija za Olimpijadu. Bilo bi fora gledati izraze na licima tih slavnih sportaša kad prohujim pokraj njih. Samo, bio sam prilicno siguran da bi obavezno testiranje na steroide po svoj prilici otkrilo kojekakve stvarno bizarne gadarije u mojoj krvi.
Cim sam se našao u stvarnoj šumi, daleko od cesta i kuca, zaustavio sam se u mjestu i skinuo hlace. Smotao sam ih brzim, uvježbanim kretnjama i privezao kožnom uzicom oko gležnja.
Još dok sam zatezao cvor, poceo sam se mijenjati. Vatra mi je zadrhtala niz kralježnicu, tjerajuci cvrste grceve niz ruke i noge. Sve je prošlo u sekundi. Jara me preplavila i osjetio sam necujan drhtaj koji me preinacio. Bacio sam teške šape na zaraslu zemlju i protegnuo leda dugim, kružnim pokretom.
Faziranje mi je bilo vrlo lako kad bih se ovako usredotocio. Više nisam imao problema s gubljenjem živaca. Osim kad bi mi zasmetalo.
"Kao što vidim. Gdje ti je mama?"
"Nema, nema, nema", zapjevala je Claire. "Kjej se igja s Kuijom cijeeeeji dan. Kjej nikad nece doma." Pustila me i otrcala Quilu. Podigao ju je u zrak i stavio sebi na ramena.
"Zvuci kao da je netko navršio dinamicne dvije godine."
"Tri, zapravo", ispravio me Quil. "Propustio si proslavu. S temom princeze. Natjerala me da nosim krunu, a onda je Emily predložila da svi iskušaju njezinu šminku za igranje na meni."
"Opa, stvarno mi je žao što me nije bilo da to vidim."
"Bez brige, Emily ima slike. Da znaš, izgledam zapravo kao pravi komad."
"Koja si ti šmizla."
Quil je slegnuo ramenima. "Claire se sjajno provela. A to je bila poanta."
Prevrnuo sam ocima. Teško je biti s otisnutim ljudima. Bez obzira na to u kojem su stadiju - tik prije braka, kao Sam, ili tek ispacene dadilje, kao Guil - uvijek zrace tolikim spokojem i
sigurnošcu da covjeka neizbježno tjeraju na povracanje.
Claire mu je ciknula na ramenima i pokazala na zemlju. "Jepi kamen, Kuij! Meni, meni!"
"Koji, malena? Crveni?"
"Ne cjveni!"
Quil je kleknuo - Claire je vrisnula i potegnula mu kosu kao konjske uzde. "Ovaj plavi?"
"Ne, ne, ne..." zapjevala je djevojcica, oduševljena novom igrom.
Najcudnije je bilo to što je Quilu sve to bilo jednako zabavno kao i njoj. Nije imao onaj izraz lica koji su nosili toliki tate i mame medu turistima - onaj u stilu "kad ceš više zaspati". Kod pravih se roditelja nikad ne vidi toliko oduševljenje prema sudjelovanju u nekakvoj blesavoj igri za bebe koja je njihovu klincu upravo pala na pamet. Vidio sam vec Quila kako se punih sat vremena igra skrivaca a da mu uopce nije dosadilo.A nisam se mogao sprdati s njim zbog toga - od prevelike zavisti.
Ipak, smatrao sam da je koma što ga ceka još dobrih cetrnaest godina redovnickog života prije nego što Claire dode u njegovu dob - Quilu je, barem, išla na ruku cinjenica da vukodlaci ne stare. Ali cak ga ni toliko cekanje po svemu sudeci nije narocito uzrujavalo.
"Quil, pomisliš li ikada na druge cure?" upitao sam ga.
"A?"
"Ne, ne juti!" zakreštala je Claire.
"Ma znaš. Na prave djevojke. Ono, samo za sada, znaš? Kad ne moraš biti bejbisiter."
Quil je blenuo u mene, zinuvši.
"Jepi kamen! Jepi kamen!" pocela je vrištati Claire kad joj nije ponudio drugi na uvid. Opalila ga je šacicom po glavi.
"Oprosti, Claire-propeler. Sto kažeš na ovaj lijepi ljubicasti?"
"Ne", zahihotala se. "Necu jubišasti."
"Daj mi pomozi. Kumim te, dijete."
Claire je mucnula glavom. "Zejeni", napokon je rekla.
Quil je stao proucavati kamencice. Uzeo je cetiri komada razlicite nijanse zelene i pokazao ih joj.
"Jesam li uspio?"
"Jej!"
"Koji hoceš?" "Sveeeeir
Sastavila je dlanove, a on je u njih presuo kamencice. Nasmijala se i smjesta ga njima zveknula po glavi. On se teatralno zgrcio, a onda uspravio i poceo hodati natrag prema parkiralištu. Vjerojatno u strahu da se ona ne prehladi u mokroj odjeci. Bio je gori od svake paranoicne, prebrižne majke.
"Oprosti što sam te maloprije davio, stari, oko djevojaka", rekao sam.
"Ma pusti, sve pet", rekao je Quil. "Malo si me iznenadio, to je sve. Nije mi to palo na pamet."
"Kladim se da bi ona imala razumijevanja. Znaš, nakon što odraste. Ne bi se ljutila što si si našao neku dok je ona još bila u pelenama."
"Ne, znam ja to. Siguran sam da bi imala razumijevanja."
Ništa više nije rekao.
"Ali neceš to uciniti, je li?" pretpostavio sam.
"Ne mogu to zamisliti", rekao je tiho. "Ne ide mi u glavu. Jednostavno... nijednu ne gledam tako. Više ne zapažam djevojke, znaš. Ne zapažam im lica."
"Kad to zbrojiš s tijarom i šminkom, možda ce se Claire morati brinuti oko drugacije konkurencije."
Quil se nasmijao i poceo cmakati u prazno prema meni. "Što radiš u petak navecer, Jacobe?"
"Samo se ti nadaj", rekao sam, a onda složio facu. "A cuj, mislim da ništa ne radim."
Oklijevao je sekundu, a onda rekao: "Pomisliš li ti ikada na druge cure?" Uzdahnuo sam. Tako mi i treba.
"Znaš, Jake, možda bi trebao razmisliti o tome da si nadeš neku." Nije to rekao kao šalu. Glas mu je bio pun razumijevanja. Zbog cega mi je to još teže palo.
"Ni ja ih ne vidim, Quil. Ne vidim njihova lica." I Quil je uzdahnuo.
Izdaleka, pretiho da ga itko osim nas dvojice cuje uz šum valova, zaculo se zavijanje iz šume.
"Kvragu, to je Sam", rekao je Ouil. Ruke su mu makinalno poletjele da opipaju Claire, kao da se želi uvjeriti da je ona još uvijek na njemu. "Ne znam gdje joj je mama!"
"Idem ja vidjeti što je. Ako te trebamo, javit cu ti." Strelovito sam izgovorio rijeci, tako da su se sve stopile u nerazgovijetan slijed. "Hej, a da je odneseš gore do Cleanvaterovih? Sue i Billy mogu je pricuvati ako zatreba. A oni ionako možda znaju o cemu se radi."
"Okej - idi ti, Jake!"
Potrcao sam, ne prema zemljanom putu kroz zaraslu živicu, vec najkracom crtom prema šumi.
Preskocio sam prvu naplavinu debala, a onda prosjekao put kroz trnjak, ne prekidajuci trk.
Osjetio sam sitna grebanja kad mi je trnje pocelo zasijecati kožu, ali nisam hajao za njih.
Ogrebotine ce mi zarasti prije nego što stignem do drveca.
Zamaknuo sam za trgovinu i odjurio preko autoceste. Netko mi je potrubio. Kad sam se docepao zaklona drveca, poceo sam trcati brže, produljujuci korake. Ljudi bi buljili u mene da sam to izveo na otvorenom. Normalni ljudi ne mogu ovako trcati. Ponekad pomislim da bi moglo biti zabavno prijaviti se za utrku - ono, nešto poput kvalifikacija za Olimpijadu. Bilo bi fora gledati izraze na licima tih slavnih sportaša kad prohujim pokraj njih. Samo, bio sam prilicno siguran da bi obavezno testiranje na steroide po svoj prilici otkrilo kojekakve stvarno bizarne gadarije u mojoj krvi.
Cim sam se našao u stvarnoj šumi, daleko od cesta i kuca, zaustavio sam se u mjestu i skinuo hlace. Smotao sam ih brzim, uvježbanim kretnjama i privezao kožnom uzicom oko gležnja.
Još dok sam zatezao cvor, poceo sam se mijenjati. Vatra mi je zadrhtala niz kralježnicu, tjerajuci cvrste grceve niz ruke i noge. Sve je prošlo u sekundi. Jara me preplavila i osjetio sam necujan drhtaj koji me preinacio. Bacio sam teške šape na zaraslu zemlju i protegnuo leda dugim, kružnim pokretom.
Faziranje mi je bilo vrlo lako kad bih se ovako usredotocio. Više nisam imao problema s gubljenjem živaca. Osim kad bi mi zasmetalo.
Na pola sekunde prisjetio sam se onog groznog trenutka na onoj nepojmljivoj sprdacini od svadbe. Bio sam tako sluden od bijesa da nisam mogao natjerati tijelo da me sluša. Onako zarobljen, tresao sam se i gorio, ali nisam se mogao promijeniti da ubijem cudovište samo korak-dva od mene. Sav sam se izbezumio. Umirao sam od želje da ga ubijem. Bojao sam se da ona ne nastrada. Prijatelji su mi se isprijecili na putu. A onda, nakon što sam napokon
uspio poprimiti željeni oblik, dobio sam naredbu vode. Zapovijed Alfe. Da su uz mene te noci bili samo Embry i Quil, bez Sama... bih li u tom slucaju bio u stanju ubiti ubojicu?
Mrzio sam kad Sam tako dade zapovijed. Mrzio sam osjecaj da nemam izbora. Da moram
slušati.
A onda sam shvatio da je tu i publika. Nisam bio sam u svojim mislima.
Cijelo vrijeme si tako obuzet samim sobom, pomislila je Leah.
Da, ti uopce nisi licemjerna, Leah, uzvratio sam joj mišlju.
Dosta, decki, kazao nam je Sam.
Ušutjeli smo, i osjetio sam kako se Leah lecnula na rijec decki. Osjetljiva kao i uvijek.
Sam se pretvarao da nije primijetio. Gdje su Quil i Jared? Quil je s Claire. Vodi je do Cleanvaterovih. Dobro je. Sue ce je preuzeti.
Jared je išao do Kim, pomislio je Embry. Lako je moguce da te nije cuo.
Copor je tiho progundao. Jauknuo sam zajedno s njima. Kad se Jared napokon pojavi, bez sumnje ce i dalje razmišljati o Kim. A nitko nije htio slušati prepricavanje onoga što upravo sada rade.
Sam se podigao u cucnju i ispustio još jedno glasno zavijanje, u isti mah i znak i naredbu.
Copor se okupljao nekoliko milja istocno od moga sadašnjeg položaja. Grabio sam gustom šumom prema njima. Leah, Embry i Paul takoder su jurili prema ostalima. Leah je bila blizu - uskoro sam joj zacuo korake nedaleko u šumi. Nastavili smo ici naporedo, odabravši ne trcati zajedno.
Pa, necemo ga cekati cijeli dan. Što se može, morat ce naknadno pokopcati što je bilo.
A što ima, šefe? zanimalo je Paula.
Moramo razgovarati. Nešto se dogodilo.
Osjetio sam kako je Sam nacas pomislio na mene - i ne samo Sam, vec i Seth i Collin i Brady.
Collin i Brady - novi klinci - trcali su danas ophodnje sa Samom, tako da zacijelo znaju to što i on zna. Nisam znao kako to da je Seth vec tamo, kako to da je upucen. Na njega nije bio red.
Seth, ispricaj im što si cuo.
Ubrzao sam, jedva cekajuci da stignem. Zacuo sam kako i Leah ubrzava. Mrzila je kad bi je
netko pretekao. Tvrdnja da je najbrža bila joj je jedina navodna prednost pred ostalima.
Dam ti ja navodno, debilu, prosiktala je, a onda zaista dala petama vjetra. Zario sam kandže u rahlu zemlju i pohitao koliko me noge nose.
Sam ocito nije bio raspoložen trpjeti naša uobicajena prepucavanja. Jake, Leah, prekinite.
Ni ona ni ja nismo usporili.
Sam je zarežao, ali prešao je preko toga. Seth?
Charlie je obilazio kuce sve dok nije našao Billyja kod mojih.
Da, razgovarao sam s njim, dodao je Paul.
Naglo sam se trgnuo kad se Charliejevo ime našlo u Sethovim mislima. Evo ga. Cekanje je gotovo. Potrcao sam brže, sileci se da dišem, iako su mi pluca odjednom postala nekako ukrucena.
Koju su mu pricu prodali? eto, covjek šizi. Izgleda da je Edvvard prošli tjedan doveo Bellu doma, i... Prsa su mi se opustila.
Živa je. Ili, u najmanju ruku, nije mrtva mrtva.
Nisam dosad shvatio koliko ce mi to biti bitno. Cijelo ovo vrijeme smatrao sam je mrtvom, što sam tek sada shvatio. Uvidio sam da nikad nisam vjerovao da ce je on vratiti ovamo živu. Sto ne bi trebalo biti bitno, jer sam znao što slijedi.
Aha, buraz, i evo loše vijesti. Charlie je razgovarao s njom, i zvucala je loše. Rekla mu je da je bolesna. Carlisle je preuzeo telefon i rekao Charlieju da je Bella pokupila neku rijetku bolest u Južnoj Americi. Da je u karanteni. Charlie je sav izvan sebe, jer cak ni njemu ne daju da je vidi. Kaže da ga nije briga hoce li se i on razboljeti, ali Carlisle ne popušta. Nema posjeta.
Rekao je Charlieju da je stvar prilicno ozbiljna, ali da daje sve od sebe. Charlie vec danima kipi zbog toga, ali tek se sada javio Billyju. Kaže da mu je danas zvucala još gore.
Sethovu je poruku popratila duboka mentalna šutnja. Svima nam je bilo jasno.
Znaci, ona ce umrijeti od ove bolesti, što se Charlieja tice. Hoce li mu dati daje vidi mrtvu?
Njezino blijedo, savršeno mirno, bijelo truplo što ne diše? Nece mu moci dopustiti da takne hladnu kožu - da ne bi primijetio kako je tvrda. Morat ce pricekati da ona bude u stanju mirovati, suzdržavati se da ne ubije Charlieja i ostale ožalošcene. A koliko ce vremena dotad proci?
Hoce li je pokopati? Hoce li se ona sama iskopati, ili ce krvopije doci po nju?
Ostali su šutke slušali moja nagadanja. Mnogo sam više razmišljao o tome nego itko od njih. Leah i ja izbili smo na cistinu prakticki u isto vrijeme. Samo što se ona pobrinula za to da bude za dužinu nosa ispred mene. Spustila se u cucanj pokraj svoga brata, dok sam ja otkasao do Sama i stao njemu zdesna. Paul se odmaknuo u polukrugu da mogu stati na svoje mjesto.
Opet sam te, pomislila je Leah, ali jedva da sam je cuo.
Upitao sam se zbog cega ja jedini stojim. Krzno mi se nestrpljivo na-kostriješilo na ramenima.
Dobro, što se još ceka? upitao sam ih.
Nitko ništa nije rekao, ali cuo sam im osjecaje oklijevanja.
Ma, dajte! Sporazum je prekršen!
Nemamo dokaza - možda je stvarno bolesna...
DAJ, MOLIM TE!
Okej, dobro, neizravni su dokazi prilicno jaki. Ipak... Jacob. Sam je polako razvijao misao, oklijevajuci. Jesi li siguran da baš to želiš? Je li to stvarno pravi nacin? Svi znamo što je željela.
Sporazum ne uzima u obzir privatne želje žrtve, Sam!
Je li ona zaista žrtva? Ti bije tako nazvao?
Da!
Jake, pomislio je Seth, oni nam nisu neprijatelji.
Kuš, mali! To što ti gajiš nekakav bolesni fetiš prema tom krvopiji kao junaku ne znaci da ce se zakon promijeniti. Oni su nam neprijatelji. Oni su na našem teritoriju. Likvidirat cemo ih. Briga me što ti je jednom davno bilo zabavno boriti se rame uz rame s Edwardom Cullenom.
A što cemo onda uciniti kad se Bella bude borila uz njih, Jacobe? A? priupitao me Seth.
Ona više nije Bella.
Ti ceš biti taj koji ce nju likvidirati?
Nisam se mogao suzdržati od grožnje nad tim.
Ne, neceš. Onda, što? Natjerat ceš nekoga od nas da to ucini? I onda mu to dovijeka zamjerati?
Ne bih ja...
Ma sigurno ne bi. Nisi ti spreman za ovu borbu, Jacobe.
Nagoni su prevladali i propeo sam se u cucnju, režeci na krakatog vuka boje pijeska na suprotnoj strani kruga.
Jacobe! upozorio me Sam. Seth, ušuti na sekundu.
Seth je kimnuo glavurdom.
Dovraga, što sam propustio? pomislio je Quil. Trcao je punom brzinom prema mjestu okupljanja. Cuo sam da je Charlie svratio...
Spremamo se za pokret, rekao sam mu. A da skokneš do Kim i izvuceš Jareda zubima odande? Trebat ce nam svi.
Dolazi ravno ovamo, Quil, naredio mu je Sam. Još uvijek ništa nismo odlucili.
Zarežao sam.
Jacobe, ja moram imati na umu ono što je najbolje za ovaj copor. Moram izabrati smjer koji ce sve vas najbolje zaštititi. Vremena su se promijenila otkako su naši preci sklopili taj sporazum.
Ja... pa, ruku na srce, ne vjerujem da su nam Cullenovi prijetnja. I znamo da nece još dugo
ostati ovdje. Sigurno ce se izgubiti nakon što ispricaju svoju pricu. Životi ce nam se moci vratiti u normalu.
U normalu?
Ako im se usprotivimo, Jacobe, dobro ce se braniti. Ti se to bojiš?
Ti si to tako spreman izgubiti brata? Zastao je. Ili sestru? dodao je, naknadno se sjetivši.
Ne bojim se smrti.
Znam to, Jacobe. Upravo zbog toga i nemam povjerenja u tvoje rasudivanje po ovom pitanju.
Zagledao sam se u njegove crne oci. Misliš ti ispoštovati sporazum naših oceva ili ne?
Poštujem svoj copor. Postupam kako je najbolje za njega. Kukavico.
Njuška mu se napela, otkrivši mu zube.
Dosta, Jacobe. Oduzimam ti rijec. Samov se mentalni glas promijenio, poprimivši onu cudnu
dvostruku boju koju nismo mogli ne poslušati. Boju Alfe. Svakog vuka u krugu pogledao je u oci.
Copor nece napasti Cullenove bez provokacije. Duh sporazuma živi i dalje. Oni nisu prijetnja našem narodu, niti su prijetnja žiteljima Forksa.
Bella Swan dobro zna što je odabrala, i necemo kazniti naše bivše suradnike zbog njezina
odabira.
Upravo tako, pomislio je Seth, pun entuzijazma.
Zar ti nisam rekao da šutiš, Seth.
Ups. Oprosti, Sam.
Jacobe, a kamo si ti sad krenuo?
Izašao sam iz kruga i krenuo prema zapadu, da mu mogu okrenuti leda. Idem se oprostiti s
ocem. Ocito nije imalo smisla što sam se tako dugo zadržao.
Joj, Jake - nemoj nam to opet raditi!
Daj šuti, Seth, pomislilo je više glasova u isti mah.
Ne bismo htjeli da odeš, kazao mi je Sam, mišlju blažom od prijašnjih.
Onda me prisili da ostanem, Sam. Oduzmi mi slobodnu volju. Pretvori me u roba.
Znaš da to ne bih ucinio. Onda se tu više nema što reci.
Otrcao sam od njih, dajuci sve od sebe da ne mislim na ono što slijedi. Umjesto toga, usredotocio sam se na svoje uspomene na duge vucje mjesece, na puštanje da ljudskost curi iz mene sve dok nisam postao više životinja nego covjek. Živio sam u trenutku, jeo kad sam bio gladan, spavao kad sam bio umoran, pio kad sam bio žedan, i trcao - trcao kad mi se trcalo. Jednostavne želje, jednostavni odgovori na te želje. Bol je stizala u lako svarljivim oblicima. Bol gladi. Bol hladna leda pod mojim šapama. Bol kandži što grebu kad je vecera prgava. Za svaku je bol postojao jednostavan odgovor, jednostavan postupak za dokidanje te boli.
Ne kao kad sam covjek.
Pa ipak, cim sam se našao u dometu kratkog trka do kuce, vratio sam se u svoje ljudsko tijelo.
Morao sam dobiti priliku da nasamo razmislim.
Odvezao sam kratke hlace s noge i navukao ih, vec trceci prema kuci.
Uspjelo mi je. Uspio sam prikriti svoje misli, a Sam više nije imao vremena da me sprijeci. Više me nije mogao cuti.
Sam je donio vrlo jasnu odluku. Copor nece napasti Cullenove. Okej.
Nije spomenuo samostalno djelovanje pojedinca.
Ne, copor danas nece nikoga napasti.
Ali ja hocu.
Pet Jul 02, 2010 1:44 pm