Twilight Serbia
DOBRODOSLI NA FORUM O TWILIGHT-U!!
P.S.Forum je noviji...
GOSTI NE VIDE CEO FORUM,TEK KAD SE REGG MOZETE VIDETI FORUM!A VERUJTE MI NECETE SAZALII!
TAKO DA SE TRAZE 2 MODERATORA i DIZAJNERE!!
REGISTRUJTE SE,BUDITE REDOVNI I AKO ZNATE DA RADITE U PS ILI IMATE ISKUSTVA SA FORUMIMA PRIJAVITE SE!
ADMIN TEAM!

Twilight Serbia


 
PrijemPortalČesto Postavljana PitanjaTražiLista članovaRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 12.Neki ljudi jednostavno ne shvataju sta znaci biti nepozeljan

Ići dole 
AutorPoruka
*TWILIGHT girl*
THE CULLEN CLAN
THE CULLEN CLAN
avatar

Ženski Ovan Broj poruka : 5935
Vampire age : 7381
Reputation : 1
Datum upisa : 11.06.2009
Godina : 23
Lokacija : in Forks with Edward.....xDD

PočaljiNaslov: 12.Neki ljudi jednostavno ne shvataju sta znaci biti nepozeljan   Pet Jul 02, 2010 1:57 pm

Bližio sam na samome rubu sna.
Sunce je prije sat vremena svanulo iza oblaka - šuma je sada bila siva, a ne više crna. Seth se sklupcao i utonuo u san oko jedan, a probudio sam ga u zoru da se zamijenimo. Cak i nakon
što sam cijelu noc trcao, bilo mi je teško prisiliti mozak da ušuti dovoljno dugo da mogu zaspati, ali pomagali su mi Sethovi ritmicni koraci. Jedan, dva-tri, cetiri, jedan, dva-tri, cetiri - dam dam-dam dam - tupi topot šapa po vlažnoj zemlji, u stalnom ponavljanju optrcavanja široka kruga oko zemlje Cullenovih. Vec smo polako utirali stazicu u tlu. Sethove su misli bile
prazne, tek mrlja zelenih i sivih nijansi dok je šuma prelijetala oko njega. To me smirivalo.
Pomagalo mi je ispuniti glavu onime što on vidi, umjesto da mi vlastiti prizori preuzmu glavnu rijec.
A onda je Sethovo prodorno tuljenje proparalo mir ranog jutra.
Naglo sam ustao sa zemlje, a prednje su me noge povukle u trk prije nego što su mi se stražnje odigle s tla. Jurnuo sam prema mjestu gdje je Seth zastao kao ukopan, slušajuci zajedno s njim grabljenje šapa u trku prema nama.
Jutro, decki.
Zgranuto cviljenje otelo se Sethu kroza zube. A onda smo obojica zarežali kad smo dublje išcitali misli novopridošlice.
Ma, covjece! Daj se gubi, Leah! prostenjao je Seth.
Zastao sam stigavši do Setha, koji je zabacio glavu, spreman opet zatuliti - ovaj put kao prigovor.
Daj se stišaj, Seth.
Tocno. Gah! Gahl Gahf Cvilio je i grebao po tlu, rujuci duboke brazde u zemlji.
Leah je lagano izašla na vidik, promicuci malim sivim tijelom kroz nisko raslinje.
Prestani cendrati, Seth. Koja si ti mala beba.
Zarežao sam na nju, priljubivši uši uz lubanju. Automatski je odskocila za korak.
Sto ti to sad izvodiš, Leah?
Otpuhnula je težak udah. Pa to bi bar trebalo biti ocito, zar ne? Prilazim vašem malom, šugavom coporu odmetnika. Vampirskim psima cuvarima. Nasmijala se tihim, sarkasticnim lavežom.
Ne, neceš. Okreni se i odlazi dok ti nisam išcupao tetivu na nozi.
Baš, kao da bi me mogao uloviti. Iscerila se i napela tijelo za skok. Jesi li za utrku, o, dicni vodo?
Duboko sam udahnuo, ispunjavajuci pluca sve dok mi bokovi nisu nabrekli. Zatim sam, kad sam bio siguran da necu vrisnuti, naglo ispuhnuo taj zrak iz sebe.
Seth, idi javi Cullenovima da je to samo tvoja glupa sestra— Pomislio sam te rijeci što sam grublje mogao. Ja cu to riješiti.
Samo reci! Seth je drage volje otišao. Izgubio se u pravcu kuce.
Leah je zacviljela i nagnula se za njim, dok joj se krzno na ramenima kostriješilo. I ti ceš dopustiti da on sam otrci vampirima?
Prilicno sam siguran da bi mu bilo draže da ga oni srede nego da još i minutu provede s tobom.
Daj šuti, Jacobe. Ups, ispricavam se - htjela sam reci, daj šuti, uzvišeni Alfa.
Zašto si dovraga došla?
Misliš da cu samo sjediti doma dok mi mladi brat dobrovoljno služi vampirima kao grickalica?
Seth ne želi tvoju zaštitu, niti mu je potrebna. Zapravo, nitko te ovdje ne želi.
Uuu, au, to ce me baš jako pogoditi. Ha, zalajala je. Reci mi želi li me itko, pa smjesta odlazim.
Znaci, ovdje se uopce ne radi o Sethu, je li?
Naravno da se radi. Samo te podsjecam na to da mi nije prvi put da me ne žele. Sto mi ne pruža baš narocitu motivaciju, ako shvacaš što ti želim reci.
Zaškrgutao sam zubima i pokušao razbistriti misli. Je li te Sam poslao?
Da sam došla amo po Samovu nalogu, ne biste me mogli cuti. Više nisam odana njemu.
Pažljivo sam osluhnuo misli pomiješane s rijecima. Ako je ovo varka ili smicalica, moram biti dovoljno pozoran da je razoblicim. Ali nije bilo nicega. Njezina izjava bila je posve istinita.
Preko volje, gotovo zdvojno istinita.
Ti si to meni sada odana? upitao sam je s dubokim sarkazmom. Ma da. Baš.
Nemam baš neki izbor. Snalazim se s mogucnostima koje imam. Vjeruj mi kad ti kažem da mi ovo nije ništa ugodnije nego tebi.
To nije bilo tocno. U svijesti joj je bilo pomalo napetog uzbudenja. Nije bila sretna zbog ovoga, ali u isti mah je bila nekako cudno ushicena. Poceo sam joj pretraživati svijest, ne bih li shvatio.
Narogušila se, ljuteci se što zadirem u nju. Obicno sam nastojao ne hajati za Leu - nikad je prije nisam pokušao dokuciti.
Prekinuo nas je Seth, dok je mislima prenosio objašnjenje Edvvardu. Leah je zabrinuto zacviljela. Edvvardovo lice, uokvireno istim prozorom kao i sinoc, nije otkrivalo reakciju na vijest. Bilo je to prazno, mrtvo lice.
Opa, baš loše izgleda, promrmljao je Seth za sebe. Vampir nije pokazao reakciju ni na tu pomisao. Izgubio se u kuci. Seth se okrenuo i pošao natrag prema nama. Leah se malo opustila.
Sto se zbiva? upitala me Leah. Reci mi što ima nova.
Cemu, kad neceš ostati s nama.
Zapravo, hocu, gospon Alfa, hocu. Jer buduci da ocito moram pripadati nekome - a nemoj misliti da se nisam pokušala osamostaliti, i sam dobro znaš kako to ne ide - odlucila sam se za tebe.
Leah, ja ti nisam drag. Ti meni nisi draga.
Dobro jutro, hvala najljepša. To mi nije bitno. Ostat cu sa Sethom.
Nisu ti dragi ni vampiri. Zar nemaš dojam da vec tu imaš mali sukob interesa?
Vampiri nisu dragi ni tebi.
Alija sam se obavezao održati ovaj savez. Ti nisi.
Držat cu se podalje od njih. Mogu optrcavati ophodnje tu, na razdaljini, baš kao i Seth.
I htjela bi da pritom imam povjerenja u tebe?
Istegnula je vrat i protegnula se na prste, ne bi li bila visoka poput mene kad mi se zagledala u oci. Ja necu izdati svoj copor.
Došlo mi je da zabacim glavu i zatulim, kao Seth maloprije. Ovo nije tvoj copor! Ovo uopce nije copor. To sam samo ja, koji djelujem na svoju ruku! Što je s vama Cleanvaterovima?
Zašto me nikako ne možete pustiti na miru?
Seth, koji nam je upravo prilazio otraga, zacvilio je; uvrijedio sam ga. Super.
Pa ja sam ti od koristi, zar ne, Jake?
Nisi mi prenaporan, mali, ali ako ti i Leah dolazite u paketu - ako se nje jedino mogu riješiti tako što ceš ti otici doma... Pa, možeš li me kriviti za to što želim da odeš?
Gah, Leah. uvijek sve upropastiš!
Ma da, znam, kazala mu je, a misao je bila teška od bremena njezina beznada.
Osjetio sam bol u te tri male rijeci, snažniju nego što bih pretpostavio. Nisam to htio osjetiti.
Nisam htio da mi bude teško zbog nje. Jasno, copor je bio grub prema njoj, ali sama si je to zaradila gorcinom koja joj je prljala svaku misao i pretvarala boravak u njezinoj glavi u nocnu moru.
I Setha je grizla savjest. Jake... Neceš me stvarno otjerati, je li? Nije Leah tako strašna.
Stvarno. Ono, mislim, kad je ona vec tu, možemo proširiti obod. A Samu ih tako ostaje svega sedam. Nema šanse da krene u napad kad su tako malobrojni. Sto je vjerojatno i bolje...
Znaš da ne želim predvoditi copor, Seth. Onda nas nemoj predvoditi, predložila je Leah.
Frknuo sam. Savršen prijedlog. Hajde sada, bježite kuci. Jake, pomislio je Seth. Menije tu mjesto. Meni su vampiri dragi Cullenovi, harem. Oni su za mene ljudi, i ja cu ih štititi, jer tako treba.
Tebi je možda tu mjesto, mali, ali tvojoj sestri nije. A ona ce ici kamo god ti—
Prekinuo sam se, jer sam na te rijeci nešto ugledao. Nešto o cemu je Leah nastojala ne misliti.
Leah nije imala namjeru otici.
Mislio sam da se ovdje radi o Sethu, kiselo sam pomislio. Lecnula se. Naravno da sam došla zbog Setha. I da se makneš od Sama.
Stisnula je celjust. Ne moram se ja tebi pravdati. Samo moram postupati kako mi se kaže.
Pripadam tvome coporu, Jacobe. Kraj price.
Udaljio sam se od nje, gundajuci.Drek. Nikad je se necu riješiti. Ma koliko ja njoj ne bio drag, ma koliko joj Cullenovi bili mrski, ma koliko da bi sretna bila da može ovaj cas pobiti sve vampire, ma koliko da je jedi što ih umjesto toga mora štititi - ništa od toga nije ni blizu njezina olakšanja zato što se riješila Sama.
Ja Lei nisam drag, tako da je ne tišti narocito to što bih radije da je nema.
Ona voli Sama. I dalje. A nije bila voljna živjeti s bolnom spoznajom da bi on radije da je
nema, narocito sad kad je dobila izbor. Radije bi pristala na bilo što drugo. Cak i ako to znaci da se mora doseliti Cullenovima i postati njihov pas-cuvar.
Ne znam baš da bih išla dotle, pomislila je. Pokušala je zvucati cvrsto, agresivno, ali u nastupu joj je bilo krupnih pukotina. Sigurna sam da bih se prije toga dobrih par puta pokušala ubiti.
Slušaj, Leah...
Ne, ti slušaj, Jacobe. Prestani raspravljati sa mnom, jer neceš imati ništa od toga. Klonit cu ti se s puta, okej? Radit cu što mi god kažeš. Samo se necu vratiti u Samov copor i biti mu jadna bivša cura koju si ne može skinuti s vrata. Ako želiš da odem - cucnula je i zagledala mi se ravno u oci - morat ceš me natjerati.
Jednu dugu minutu samo sam ljutito režao. Polako sam pocinjao osjecati izvjesno razumijevanje prema Samu, usprkos svemu što je ucinio meni, a i Sethu. Nije ni cudo da cijelo vrijeme nareduje coporu. Kako bi inace ikada uspio postici da se išta obavi?
Seth, hoceš li se jako ljutiti na mene ako ti ubijem sestru?
Pretvarao se da malo razmišlja o tome. Pa, cuj... da, vjerojatno hocu.
Uzdahnuo sam.
Pa dobro, milostiva "Radim Što Mi Se God Svidi". A da budeš korisna i kažeš nam što znaš?
Sto se dogodilo nakon što smo sinoc otišli?
Naveliko se zavijalo. Ali vjerojatno ste to culi. Tulili su tako glasno da nam je trebalo neko
vrijeme da shvatimo da više ne cujemo ni tebe ni njega. Sam se... Rijeci su je izdale, ali u glavi smo vidjeli što je bilo. I Seth i ja smo se lecnuli. Zatim je vrlo brzo postalo jasno da se plan mora promijeniti. Sam je odlucio otici na razgovor s ostalim starješinama cim svane. Mi smo se trebali naci i smisliti strategiju. Ipak, bilo mije jasno da nece smjesta pokrenuti novi napad.
U ovom trenutku to bi bilo samoubojstvo, nakon što ste se ti i Seth odvojili i upozorili krvopije. Nisam sigurna što ce uciniti, ali ne bih sama lutala šumom da sam na mjestu pijavica. Otvorena je sezona lova na vampove.
Odlucila si propustiti jutrošnji sastanak? upitao sam je.
Kad smo se sinoc dijelili na ophodnje, zatražila sam dopuštenje da odem kuci i kažem majci
što se dogodilo—
Kvragu! Rekla si mami? zarežao je Seth.
Seth, daj se malo strpi s tim bratskim prepucavanjima. Leah, nastavi.
Znaci, nakon što sam se vratila u ljudski lik, uzela sam si malo vremena da razmislim. Dobro, istini za volju, uzela sam si cijelu noc. Kladim se da ostali misle da sam zaspala. Ali sve to s dva zasebna copora i dva zasebna uma copora dalo mije hrpu materijala za mozganje. Na kraju sam odvagnula Sethovu sigurnost i, eh, ostale prednosti naspram pretvaranja u izdajicu i njušenja vampirskog smrada tko zna koliko dugo. Znaš što sam odlucila. Mami sam ostavila poruku. Sve mi se cini da cemo cuti kad Sam sazna za to...
Leah je naculila uho prema zapadu.
Aha, i meni se cini, složio sam se.
Dakle, to bi bilo sve. Sto cemo sada? upitala je.
I ona i Seth pogledali su me s išcekivanjem.
Upravo sam takve situacije htio izbjeci.
Valjda cemo zasad samo biti na oprezu. Ništa drugo i ne možemo uciniti. Vjerojatno bi trebala malo odspavati, Leah.
Nisi spavao ništa više od mene.
Zar nisi rekla da ceš slušati što ti se kaže?
Baš. Ta ce ti se fora brzo izlizati, progundala je, a onda zijevnula. Dobro, što je, tu je. Briga
me.
Ja cu optrcati granicu, Jake. Ja uopce nisam umoran. Sethu je bilo tako drago što ih nisam
otjerao kuci daje prakticki skakutao od uzbudenja.
Jasno, jasno. Ja idem vidjeti što je s Cullenovima.
Seth se zaputio novom stazom utabanom u vlažnoj zemlji. Leah je zamišljeno pogledala za
njim.
Možda krug-dva prije corke... Hej, Seth, hoceš vidjeti koliko puta te mogu optrcati u krugu?
NE!
Cerekajuci se tihim lavežom, Leah je jurnula u šumu za njim.
Beskorisno sam zarežao. Toliko o miru i tišini.
Leah je ulagala napor - za svoje pojmove. Zadržala je podbadanja na minimumu dok je
optrcavala krug, ali bilo je nemoguce ne osjetiti samodopadnost kojom odiše. Sjetio sam se onog starog izraza "dvoje je vec društvo". Nije bio stvarno primjenjiv, jer je meni vec i jedan bio sasvim dovoljan. Ali ako nas vec mora biti troje, teško sam se mogao sjetiti nekoga za koga je ne bih zamijenio.
Paul? predložila je.
Možda, dopustio sam joj.
Nasmijala se sebi u bradu, odviše ustreptala i nabrijana da bi se uvrijedila. Upitao sam se
koliko ce dugo potrajati njezin polet zbog toga što je izbjegla Samovo sažaljenje.
Onda ce mi to biti cilj - da budem manje iritantna od Paula.
Da, samo se ti trudi.
Pretvorio sam se u svoje drugo oblicje na nekoliko metara od livade. Nisam namjeravao da
ovdje provedem narocito mnogo vremena kao covjek. Ali nisam namjeravao ni imati Leu u
glavi. Navukao sam izlizane kratke hlace i krenuo travnjakom.
Vrata su se otvorila prije nego što sam došao do stubišta, i iznenadilo me što Carlisle, a ne
Edvvard izlazi da me doceka - lice mu je izgledalo iscrpljeno i poraženo. Srce mi se na
trenutak sledilo. Posustao sam i stao, nesposoban išta reci.
"Je li ti dobro, Jacobe?" upitao me Carlisle.
"Je li Belli?" protisnuo sam nekako.
"Njoj je... uglavnom isto kao sinoc. Jesam li te prepao? Oprosti. Edvvard je rekao da dolaziš u svom ljudskom liku, pa sam te izašao pozdraviti, jer on nije htio otici od nje. Budna je."
A Edvvard nije htio izgubiti ni trenutka uz nju, jer mu nije preostalo još dugo. Carlisle nije to
naglas kazao, ali kao da jest.
Prošlo je vec neko vrijeme otkako sam spavao - prije svoje posljednje ophodnje. Sad sam to stvarno osjecao. Zakoraknuo sam, sjeo na stubište trijema i svalio se na rukohvat.
Kretnjama tihim poput šapta, kakve samo vampir može izvesti, Carlisle je sjeo na istu stubu, pokraj rukohvata sa suprotne strane.
"Sinoc ti nisam imao prilike zahvaliti, Jacobe. Ne znaš koliko cijenim tvoju... suosjecajnost.
Znam da ti je cilj bio zaštititi Bellu, ali dugujem ti i sigurnost ostatka svoje obitelji. Edvvard mi je rekao što si morao uciniti..."
"Necemo o tome", promrsio sam.
"Ako tako želiš."
Šutjeli smo i sjedili. Cuo sam ostale u kuci. Emmett, Alice i Jasper razgovarali su prigušenim, ozbiljnim glasovima na katu. Esme je pjevušila bez melodije u drugoj sobi. Rosalie i Edvvard disali su u blizini - nisam uspijevao razaznati tko je tko, ali cuo sam razliku Bellina napornog dahtanja. Cuo sam joj i srce. Djelovalo mije... neravnomjerno.
Kao da se sudbina urotila da me natjera da ucinim sve ono što sam se zakleo da nikad necu
uciniti u tijeku dvadeset cetiri sata. I evo, sad sam samo dokono sjedio i cekao da ona umre.
Nisam to više htio slušati. Razgovaranje je bilo bolje od slušanja.
"Smatraš je clanom svoje obitelji?" upitao sam Carlislea. To sam prije zapazio, kad je rekao da sam pomogao i ostatku njegove obitelji.
"Da. Bella je vec moja kci. Voljena kci."
"Ali pustit ceš je da umre."
Tako je dugo šutio da sam ga pogledao. Lice mu je bilo vrlo, vrlo umorno. Znao sam kako mu je.
"Mogu zamisliti što misliš o meni zbog toga", napokon je rekao. "Ali ne mogu prijeci preko
onoga što sama želi. Ne bi bilo u redu donijeti takvu odluku u njezino ime, prisiliti je."
Htio sam biti ljut na njega, ali nije mi to baš olakšavao. Kao da mi je uzvracao mojim rijecima, samo zbrkanim. Prije su mi zvucale ispravno, ali sad nisu mogle biti ispravne. Ne kad Bella umire. Ipak... Sjetio sam se kakav je osjecaj biti slomljen na zemlji pred Samom - nemati izbora nego postati ukljucen u ubojstvo voljene osobe. Samo, ovo nije bilo jednako. Sam nije bio u pravu. A Bella je voljela osobe koje nije trebala.
"Misliš da ima ikakvih izgleda da se izvuce? Mislim, ono, kao vampirica i sve to. Kazala mi je
što je bilo... što je bilo s Esme."
"Rekao bih da su u ovom trenutku izgledi izjednaceni", tiho je odgovorio. "Vidio sam vampirski otrov kako cudotvorno djeluje, ali ima okolnosti koje cak ni otrov ne može nadvladati. Srce joj je sada pod pretjeranim naporom; ako je izda... nikako joj necu moci pomoci."
Bellino bilo zabubnjalo je i posustalo, pružajuci nesnosan naglasak njegovim rijecima.
Možda se planet poceo okretati unatraške. Možda bi to moglo objasniti zašto je sve sada
suprotno od onoga kakvo je jucer bilo - kako se sada mogu nadati u ono što mi je svojedobno djelovalo kao upravo najgora stvar na svijetu.
"Što taj stvor njoj radi?" prošaptao sam. "Sinoc joj je bilo daleko gore. Vidio sam... cjevcice i sve to. Kroz prozor."
"Fetus ne odgovara njezinu tijelu. Presnažan je, kao prvo, ali to bi vjerojatno mogla neko
vrijeme izdržati. Veci problem leži u tome što joj ne dopušta da dode do potrebnih hranjivih
tvari. Tijelo joj odbija svaki oblik ishrane. Pokušavam je hraniti intravenozno, ali ona to
jednostavno ne upija. Sve je u njezinu stanju ubrzano. Promatram je - i ne samo nju, nego i
fetus - kako iz sata u sat umire od gladi. Ne mogu to prekinuti, a ne mogu ni usporiti. Ne mogu dokuciti što to stvorenje želi." Umorni mu je glas prepukao na kraju.
Osjetio sam se jednako jucer, kad sam joj vidio crne mrlje na trbuhu - ljutito, i pomalo sludeno.
Cvrsto sam stisnuo šake kako bih im obuzdao drhtanje. Mrzio sam tog stvora koji joj nanosi
bol. Cudovištu nije dovoljno što je iznutra tuce. Ne, još je i izgladnjuje. Vjerojatno samo traži nešto u što bi žarilo zube - grlo koje bi isisalo. Buduci da još nije dovoljno veliko da ubije nekog drugog, zadovoljava se time što isisava život iz Belle.
Mogao sam im reci tocno što ono želi: smrt i krv, krv i smrt.
Koža mi se sva zažarila i pocela me svrbjeti. Duboko sam udahnuo i izdahnuo, usredotocujuci se na to ne bih li se smirio.
"Kad bih bar stekao bolji pojam o tome što je to tocno", promrmljao je Carlisle. "Fetus je dobro zašticen. Ne uspijevam dobiti ultrazvucnu sliku. Sumnjam da postoji nacin da se posteljica probije iglom, ali Rosalie mi ionako ne želi dopustiti da to pokušam."
"Iglom?" promumljao sam. "Kakve bi koristi od toga bilo?"
"Sto više znam o fetusu, to bolje mogu procijeniti za što je sve sposoban. Sto ne bih dao za
barem malo plodne vode. Kad bih znao broj kromosoma..."
"Ne pratim te više, doktore. Može li to malo jednostavnijim rjecnikom?"
Kratko se zahihotao - cak mu je i smijeh zvucao iscrpljeno.
"Pa dobro. Koji si stupanj biologije odslušao? Jeste li ucili o kromo-zomskim parovima?"
"Mislim da da. Mi imamo dvadeset tri, je 1' tako?"
"Toliko ljudi imaju."
Trepnuo sam. "A koliko ih vi imate?"
"Dvadeset pet."
Na sekundu sam se namrštio prema svojim šakama. "Što to znaci?"
"Mislio sam da znaci to da su naše vrste gotovo potpuno razlicite. Manje srodne od lava i
kucne macke. Ali ovaj novi život - pa, navodi na zakljucak da smo genetski kompatibilniji nego što sam mislio." Tužno je uzdahnuo. "Nisam znao da ih treba upozoriti."I ja sam uzdahnuo. Bilo mi je lako mrziti Edvvarda zbog istog tog neznanja. Još uvijek sam ga mrzio zbog toga. Ali bilo mi je jednostavno teško gajiti jednak stav prema Carlisleu. Možda zato što nisam gajio deset vrsti ljubomore u slucaju Carlislea.
"Moglo bi koristiti da im saznamo broj - da vidimo je li fetus bliži nama ili njoj. Da znamo što
valja ocekivati." Zatim je slegnuo ramenima. "A možda to uopce ne bi koristilo. Valjda bih
samo htio dobiti nešto što se dade izucavati, naci si bilo kakvog posla."
"Pitam se kakvi su moji kromosomi", promrmljao sam onako usput. Opet mije palo na pamet ono olimpijsko testiranje na steroide. Obavljaju li se tamo i pretrage DNK?
Carlisle se napadno nakašljao. "Ti imaš dvadeset cetiri para, Jacobe."
Polako sam se okrenuo i blenuo u njega podignutih obrva.
Bilo mu je vidljivo nelagodno. "Kad me... zanimalo. Dopustio sam si tu slobodu kad sam te
lijecio prošli lipanj."
Razmislio sam nacas o tome. "Mislim da bi me to trebalo razljutiti. Ali zapravo me nije briga."
"Ispricavam se. Trebao sam pitati."
"Sve pet, doktore. Nisi mislio ništa loše."
"Nisam. Obecavam ti da nisam mislio ništa loše. Kad mi je samo... tvoja vrsta fascinantna.
Valjda sam sastavnice vampirske prirode tijekom stoljeca poceo doživljavati kao nešto
svakodnevno. Odmak tvoje obitelji od ljudskosti daleko mi je zanimljiviji. Maltene magican."
"Ciribu-ciriba", promumljao sam. Bio je isti kao Bella sa svim tim bljezgarijama o magiji.
Carlisle se ponovno umorno nasmijao.
Zatim smo zaculi Edvvardov glas iz kuce, pa smo obojica zastali i osluhnuli.
"Odmah se vracam, Bella. Htio bih popricati s Carlisleom. Zapravo, Rosalie, bi li htjela poci sa mnom?" Edvvard je zvucao drugacije. U mrtvome mu se glasu cula natruha života. Iskrica necega. Ne baš nadanja, ali možda želje za nadanjem.
"Sto je, Edvvarde?" promuklo ga je upitala Bella.
"Ništa što bi te trebalo brinuti, ljubavi. Gotov sam za sekundu. Rose, molim te?"
"Esme?" pozvala je Rosalie. "Možeš li mi malo pripaziti na Bellu?"
Zacuo sam huk vjetra kad je Esme dolepršala stubištem. "Naravno", rekla je.
Carlisle se premjestio, okrecuci se da pogleda vrata s išcekivanjem. Edward je prvi izašao, s Rosalie tik za petama. Lice mu, kao i glas, više nije bilo mrtvo. Djelovao je napeto
usredotoceno. Rosalie je izgledala sumnjicavo.
Edward je zatvorio vrata za njom.
"Carlisle", promrmljao je.
"Što je, Edwarde?"
"Možda cijelo vrijeme imamo pogrešan pristup. Maloprije sam slušao tebe i Jacoba, a kad ste razgovarali o tome što... fetus želi, Jacob je pomislio nešto zanimljivo."
Ja? Što sam ja to pomislio? Po strani od moje ocite mržnje prema stvoru? Barem u njoj nisam bio jedini. Bilo mi je jasno da je Edvvardu teško služiti se tako blagim pojmom kao što je fetus.
"Zapravo nismo primijenili taj pristup", nastavio je Edvvard. "Nastojimo dati Belli ono što njoj treba. A njezino tijelo to prihvaca otprilike jednako uspješno kao što bi i naša. Možda bismo prvo trebali ispuniti potrebe... fetusa. Kad bismo njega zadovoljili, možda bismo joj mogli uspješnije pružiti pomoc."
"Ne uspijevam te pratiti, Edvvarde", rekao je Carlisle.
"Razmisli malo, Carlisle. Ako je to stvorenje više vampirsko negoli ljudsko, zar ne možeš
pogoditi za cim žudi - i što ne dobiva? Jacob je pogodio."
Jesam li? Prevrtio sam si razgovor u glavi, nastojeci se sjetiti koje sam misli zadržao za sebe.
Sjetio sam se u isti mah kad je Carlisle shvatio.
"O", rekao je iznenadenim tonom. "Misliš daje... žedan?"
Rosalie je prosiktala sebi u bradu. Više nije bila sumnjicava. Njezino odurno savršeno lice
posve je blistalo, ociju raširenih od uzbudenja. "Pa jasno", promrmljala je. "Carlisle, imamo svu onu nula negativnu koju smo nabavili za Bellu. To si se dobro sjetio", dodala je, ne gledajuci mene.
"Hmm." Carlisle se primio za bradu, duboko zamišljen. "Pitam se... I povrh toga, koji bi bio
najbolji nacin davanja..."
Rosalie je odmahnula glavom. "Nemamo vremena za kreativne ideje. Rekla bih da nam je
najpametnije poceti na tradicionalan nacin."
"Samo tren", prošaptao sam. "Stani malo. Ti to - ti to predlažeš da natjeramo Bellu da pije krvi"
"Ti si se toga sjetio, pseto", rekla je Rosalie i namrštila se na mene, a da me nije zapravo
pogledala.
Zanemario sam je i samo držao Carlislea na oku. Ista ona utvarna nada koja se vidjela na
Edwardovu licu sada je bila u doktorovim ocima. Stisnuo je usne, razmatrajuci.
"To je baš ono..." Nisam se mogao sjetiti prave rijeci.
"Cudovišno?" predložio je Edvvard. "Odurno?"
"Otprilike."
"Ali što ako joj pomogne?" prošaptao je.
Ljutito sam odmahnuo glavom. "Kako cete to izvesti? Zabiti joj cijev niz grkljan?"
"Namjeravam je pitati za mišljenje. Samo sam se prije toga htio posa-vjetovati s Carlisleom."
Rosalie je kimnula. "Ako joj kažeš da bi to moglo pomoci bebi, bit ce voljna pristati na sve. Cak i ako ih stvarno budemo morali hraniti kroz cijev."
U tom trenutku - kad sam cuo kako joj se glas sav raspekmezio pri izgovaranju rijeci beba -
shvatio sam da ce Blondinka biti za sve što bi pomoglo malom cudovišnom životopijcu. Zar je u tome stvar, je li to taj zagonetni cimbenik koji spaja njih dvije? Zar Rosalie želi klinca?
Krajickom oka opazio sam kako Edvvard kratko kima glavom, odsutno, ne gledajuci prema
meni. Ali znao sam da odgovara na moja pitanja.
Ma vidi ti to. Tko bi rekao da ledenohladna Barbika ima majcinsku stranu. Toliko o tome kako ona štiti Bellu - Rosalie ce vjerojatno svojim rukama zabiti cijev Belli niz grkljan.
Edvvardova su se usta stisnula u tvrdu crtu, i znao sam da sam ponovno pogodio.
"Pa, nemamo vremena za dokone rasprave o tome", rekla je Rosalie nestrpljivo. "Što kažeš, Carlisle? Da pokušamo?"
Carlisle je duboko udahnuo, a onda ustao. "Pitat cemo Bellu."
Blondinka se prepredeno osmjehnula - sigurna u to da ce, ako se Bellu pita, biti po njezinom.
Podigao sam se sa stubišta i otišao za njima kad su poceli ulaziti u kucu. Nisam tocno znao
zašto. Samo iz morbidne radoznalosti, možda. Bilo je kao u filmu strave. Krvi i cudovišta
posvuda.
Možda se naprosto nisam mogao oduprijeti još jednom šutu svoje sve mršavije zalihe droge.
Bella je ispruženo ležala na bolnickom krevetu, a trbuh joj je stršao kao planina pod plahtom.
Bila je sva voštana - bezbojna i nekako prozirna. Cinilo bi se da je vec mrtva, osim što su joj se prsa blago nadimala od plitka disanja. A i oci su joj slijedile nas cetvero pune iscrpljene sumnjicavosti.
Ostali su vec bili uz nju, lepršajuci prostorijom iznenadnim, hitrim kretnjama. Bilo ih je jezovito gledati. Vukao sam se sporim koracima za njima.
"Što je sada?" oštro ih je upitala Bella hrapavim šaptom. Voštana joj se ruka trgnula uvis - kao da želi zaštititi svoj balon od trbuha.
"Jacobu je na pamet palo nešto što bi ti moglo pomoci", rekao joj je Carlisle.
Bilo bi mi drago da me nije umiješao u ovo. Nisam ja ništa predložio. Zasluge treba pripisati, njezinu mužu-krvopiji, na pravu adresu. "Nece ti biti... ugodno, ali—"
"Ali pomoci ce bebi", gorljivo mu je upala u rijec Rosalie. "Smislili smo bolji nacin da ga
nahranimo. Možda."
Bellini su kapci zatitrali. Zatim se nasmijala slabašnim kašljem. "Nece mi biti ugodno?"
prošaptala je. "Jao meni, koja ce to promjena biti." Bacila je pogled na cjevcicu utaknutu u
pregib svoga lakta i ponovno zakašljala.
Blondinka se nasmijala s njom.
Djevojka je izgledala kao da joj je preostalo tek nekoliko sati, i sigurno je trpjela bolove, ali
zbijala je šale. Tako tipicno za Bellu. Nastoji smanjiti napetost, olakšati situaciju svima
ostalima.
Edvvard je zaobišao Rosalie, a ni tracak osmijeha nije mu dotaknuo napeto lice. Bilo mi je
drago zbog toga. Pomagalo mi je, bar malcice, to što on pati više od mene. Primio ju je za
ruku, ne onu kojom je i dalje štitila nabrekli trbuh.
"Bella, ljubavi, zatražili bismo od tebe da uciniš nešto cudovišno", rekao je, služeci se istim
pridjevima koje je predložio meni. "Odurno."
Pa, barem joj je neuvijeno objasnio.
Plitko je, treperavo udahnula. "Koliko ružno?"
Odgovorio joj je Carlisle. "Mislimo da bi fetus mogao imati prehrambene potrebe slicnije
našima nego tvojima. Mislimo daje žedan."
Trepnula je. "O. O."
"Tvoje stanje - stanje vas oboje - naglo se pogoršava. Ne smijemo gubiti vrijeme, ne stignemo smisliti prihvatljivije nacine da to izvedemo. Najbrži nacin iskušavanja teorije—"
"Moram je popiti", prošaptala je. Odsjecno je kimnula-imala je jedva dovoljno energije da blago zanjiše glavom. "Mogu ja to. Praksa za buducnost, je 1' tako?" Bezbojne su joj se usne blijedo iscerile kad je pogledala Edvvarda. Nije joj uzvratio osmijehom.
Rosalie je pocela nestrpljivo tapkati nogom. Taj zvuk mi je istinski išao na živce. Upitao sam
se kako bi reagirala kad bih je ovog trenutka bacio kroza zid.
"Dakle, tko ce mi uloviti grizlija?" prošaptala je Bella.
Carlisle i Edvvard razmijenili su kratak pogled. Rosalie je prestala tapkati.
"Što je?" upitala ih je Bella.
"Pokus ce biti djelotvorniji ako ne budemo škrtarili, Bella", rekao je Carlisle.
"Ako fetus žudi za krvlju," pojasnio joj je Edvvard, "onda ne žudi za životinjskom krvlju."
"Neceš osjetiti nikakvu razliku, Bella. Ne razmišljaj o tome", dala joj je Rosalie podstrek.
Bella je razrogacila oci. "Ciju?" bezglasno je kazala, a pogled joj je nacas pao na mene.
"Nisam došao kao donator, Bells", progundao sam. "Uostalom, tom stvoru je stalo do ljudske krvi, a ne bih rekao da se moja ubraja u—"
"Imamo krvi pri ruci", kazala joj je Rosalie, upadajuci mi u rijec prije nego što sam završio, kao da ne postojim. "Za tebe - za svaki slucaj. Nemoj se ti uopce brinuti ni oko cega. Bit ce sve u redu. Imam dobar predosjecaj, Bella. Mislim da ce to bebi itekako pogodovati."
Bella je prešla rukom preko trbuha.
"Pa", kazala je hrapavo, jedva cujno. "Ja gladujem, pa se kladim da isto vrijedi i za njega."
Opet u pokušaju zbijanja šale. "Hajdemo, onda. Moj prvi vampirski postupak."

_________________
Nazad na vrh Ići dole
http://twilightserbia-4ever.vampire-legend.com
 
12.Neki ljudi jednostavno ne shvataju sta znaci biti nepozeljan
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Twilight Serbia :: Twilight saga :: Druga knjiga - Jacob-
Skoči na: