Twilight Serbia
DOBRODOSLI NA FORUM O TWILIGHT-U!!
P.S.Forum je noviji...
GOSTI NE VIDE CEO FORUM,TEK KAD SE REGG MOZETE VIDETI FORUM!A VERUJTE MI NECETE SAZALII!
TAKO DA SE TRAZE 2 MODERATORA i DIZAJNERE!!
REGISTRUJTE SE,BUDITE REDOVNI I AKO ZNATE DA RADITE U PS ILI IMATE ISKUSTVA SA FORUMIMA PRIJAVITE SE!
ADMIN TEAM!

Twilight Serbia


 
PrijemPortalČesto Postavljana PitanjaTražiLista članovaRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 25.Usluga

Ići dole 
AutorPoruka
*TWILIGHT girl*
THE CULLEN CLAN
THE CULLEN CLAN
avatar

Ženski Ovan Broj poruka : 5935
Vampire age : 7381
Reputation : 1
Datum upisa : 11.06.2009
Godina : 23
Lokacija : in Forks with Edward.....xDD

PočaljiNaslov: 25.Usluga   Pet Jul 02, 2010 2:30 pm

Kratko vrijeme potom Edvvard me podsjetio na moje prioritete. Za to mu je trebala samo jedna
rijec. "Renesmee..."
Uzdahnula sam. Uskoro ce se probuditi. Sigurno je skoro sedam sati. Hocu li joj trebati?
Odjednom mi se tijelo pocelo kociti od necega bliskog panici. Kako ce ona danas izgledati?
Edvvard je osjetio da sam se potpuno smela od stresa. "Sve je u redu, ljubavi. Obuci se, pa
cemo za dvije sekunde biti u kuci."
Vjerojatno sam izgledala kao lik iz crtica kad sam skocila na noge, pogledala u njega -
dijamantno mu je tijelo blago svjetlucalo pod difuznim svjetlom - pa na zapad, gdje me cekala
Renesmee, pa opet u njega, pa opet prema njoj, tako da mi se glava u sekundi pet-šest puta
okrenula lijevo--desno. Edvvard se osmjehnuo, ali nije se nasmijao; bio je on snažan.
"Cijela stvar je u ravnoteži, ljubavi. Tako ti dobro sve ovo ide da sam uvjeren kako ti nece
dugo trebati da sve sagledaš s pravog motrišta." "A i cijela je noc pred nama, je 1' tako?"
Sire se osmjehnuo. "Misliš da bih podnio dopustiti ti da se sada obuceš kada ne bi bilo tako?"
To ce mi morati biti dovoljno da izdržim dnevne sate. Primirit cu ovu nadmocnu, razornu strast
u sebi kako bih mogla biti dobra— Teško sam mogla pomisliti tu rijec. Premda mi je
Renesmee bila vrlo stvarna i neophodna u životu, svejedno sam se teško doživljavala kao
majku. Samo, valjda bi se svaka tako osjecala na mome mjestu, lišena devet mjeseci za
navikavanje na taj pojam. I obdarena djetetom koje se mijenja iz sata u sat.
Pomisao na Renesmeein ubrzani život za tili cas me ponovno uzrujala. Nisam cak ni zastala
pred bogato izrezbarenim dvostrukim vratima da dodem do daha prije nego što cu otkriti što je
Alice tu izvela. Samo sam banula kroz njih u namjeri da obucem prve stvari koje mi padnu pod
ruku. Trebala sam znati da mi to nece tako lako ici.
"Koje su stvari moje?" prosiktala sam. Nisu lagali, plakar je bio veci od naše spavace sobe.
Lako je moguce da je bio veci i od ostatka kucice zajedno, ali morala bih ga premjeriti
koracima da to tocno utvrdim. Nacas mi se pred ocima našla Alice kako nastoji nagovoriti
Esme da zanemari klasicne proporcije i dopusti ovu monstruoznost. Upitala sam se kako je
Alice uspjela tu prevagnuti.
Sve je bilo umotano u vrece za odjecu, posve nove i bijele, red za redom za redom.
"Koliko sam uspio shvatiti, sve izuzev ove vješalice ovdje" - dotaknuo je šipku koja se
protezala polovicom zida s lijeve strane vrata - "pripada tebi."
"Sve ovo?"
Slegnuo je ramenima.
"Alice", rekli smo uglas. On je izgovorio njezino ime kao objašnjenje; ja sam ga izgovorila kao
psovku.
"Pa dobro", promrsila sam i povukla zatvarac na najbližoj vreci. Zarežala sam sebi u bradu
kad sam u njoj ugledala svilenu opravu dugu do poda - djecje ružicaste boje.
Mogla bih cijeli dan utrošiti na pronalaženje nekakve normalne odjece!
"Da ti pomognem", ponudio se Edvvard. Pažljivo je onjušio zrak, a onda otišao za nekim
mirisom u dno dugacke prostorije. Tamo je stajala zidna komoda. Opet je onjušio, a onda
otvorio ladicu. S pobjedonosnim osmijehom izvadio je iz nje elegantno izlizane plave traperice.
Dolepršala sam do njega. "Kako ti je to uspjelo?"
"Denim ima svoj miris, baš kao i sve ostalo. A sada... rastezljivi pamuk?"
Otišao je za nosom do vješalice duge polovicu zida i iz nje uspio iskopati bijelu majicu dugih
rukava. Dobacio mi ju je.
"Hvala", usrdno sam mu kazala. Omirisala sam svaku vrstu tkanine, pamteci je za buduce
potrage po ovoj ludoj kuci. Upamtila sam svilu i saten; njih cu izbjegavati.
Trebale su mu tek sekunde da nade vlastitu odjecu - da ga nisam vidjela razodjevenog,
zaklela bih se da nema niceg ljepšeg od Edvvarda u kaki-hlacama i svijetlom bež puloveru - a
onda me primio za ruku. Jurnuli
smo skrivenim vrtom, lagano preskocili kameni zid i uletjeli u šumu trceci iz petnih žila. Pustila
sam mu ruku da se možemo utrkivati na povratku. Ovaj put je bio brži od mene.
Renesmee je bila budna; sjedila je uspravno na podu dok su Rose i Emmett pazili na nju, i
igrala se krivljenjem hrpice srebrnog pribora za jelo. Cim me opazila kroz staklo, bacila je žlicu
na pod - gdje je ostavila udubinu u parketu - i zapovjedno pokazala na mene. Njezina se
publika nasmijala; Alice, Jasper, Esme i Carlisle sjedili su na kaucu i gledali je kao da je
najzanimljiviji moguci film.
Prošla sam kroz vrata prije nego što su se jedva stigli poceti smijati, skocila kroz prostoriju i u
istom trenutku je podigla s poda. Široko smo se osmjehnule jedna drugoj.
Promijenila se, ali ne narocito. Opet se malo produljila, proporcijama se mijenjajuci iz bebe u
dijete. Kosa joj je bila dulja za šest milimetara, a kovrcice su joj se ljuljale kao opruge pri
svakoj kretnji. Pri povratku sam pustila da mi mašta slobodno divlja, i zamišljala sam da ce biti
gore. Zahvaljujuci mojim pretjeranim strahovanjima, ove sitne promjene gotovo da su mi došle
kao olakšanje. Cak i bez Carlisleova mjerenja bila sam sigurna da su se promjene usporile u
odnosu na jucerašnje.
Renesmee me potapšala po obrazu. Lecnula sam se. Ponovno je bila gladna.
"Koliko je vec dugo budna?" upitala sam kad je Edvvard nestao kroz kuhinjska vrata. Bila sam
sigurna da je otišao po njezin dorucak, vidjevši maloprije njezinu misao jednako bistro kao i ja.
Upitala sam se bi li on uopce primijetio njezinu malu osebujnost da ju je jedini imao prilike
upoznati. Njemu bi to vjerojatno djelovalo kao slušanje bilo koga.
"Samo nekoliko minuta", rekla je Rose. "Mislili smo te uskoro pozvati. Tražila te - možda bi bilo
bolje reci zahtijevala. Esme je žrtvovala svoj drugi najbolji komplet srebrnine da zabavi to
cudovištance." Rose je uputila Renesmee osmijeh pun tako ponosne privrženosti da kritika u
njezinim rijecima nije imala baš nimalo težine. "Nismo vas htjeli... ovaj, smetati."
Rosalie se ugrizla za usnu i odmaknula pogled, nastojeci ne prasnuti u smijeh. Osjecala sam
Emmettov necujni smijeh iza sebe, jer su temelji kuce vibrirali od njega.
Zadržala sam podignutu bradu. "Smjesta cemo ti urediti sobu", rekla sam Renesmee. "Svidjet
ce ti se u kolibi. Carobno je." Pogledala sam Esme. "Hvala, Esme. Najiskrenije. Apsolutno je
savršena."
Prije nego što je Esme stigla odgovoriti, Emmett se opet nasmijao - ovaj put ne necujno.
"Znaci, još uvijek stoji?" uspio je procijediti izmedu dviju provala cerekanja. "A mislio sam da
ste je vas dvoje dosad vec pretvorili u ruševine. Što ste sinoc radili? Raspravljali o državnom
dugu?" Prasnuo je u grohotan smijeh.
Zaškrgutala sam zubima i podsjetila se na neugodne posljedice koje su nastale kad sam si
jucer dopustila da izgubim živce. Naravno, Emmett nije tako lomljiv kao Seth...
Pri pomisli na Setha, nešto sam se upitala. "Gdje su danas vukovi?" Bacila sam pogled kroz
stakleni zid, ali niti pri dolasku nije bilo ni traga od Lee.
"Jacob je jutros prilicno rano otišao", rekla mije Rosalie, a sitna joj se bora namreškala na
celu. "Seth je izašao za njim."
"Što ga je tako uzrujalo?" upitao ju je Edvvard, vrativši se u sobu s Renesmeeinom šalicom.
Zacijelo je vidio više u Rosalienu pamcenju nego ja u izrazu njezina lica.
Ne udišuci, predala sam Renesmee u ruke Rosalie. Možda se i odlikujem izvrsnom
samokontrolom, ali nema šanse da je mogu hraniti. Zasad nipošto.
"Ne znam - niti me briga", progundala je Rosalie, ali iscrpnije je odgovorila na Edvvardovo
pitanje. "Gledao je Nessie kako spava i pritom idiotski zijevao kao i obicno, a onda je samo
skocio na noge bez ikakva povoda - bar meni primjetnog - i izjurio van. Meni je bilo drago što
sam ga se riješila. Što više vremena provodi ovdje, to je manja vjerojatnost da cemo uspjeti
istjerati njegov smrad."
"Rose", nježno ju je prekorila Esme.
Rosalie je zabacila kosu. "A valjda nije bitno. Necemo još tako dugo ostati ovdje."
"Još tvrdim da bi trebalo otici ravno u New Hampshire da organiziramo stvari", rekao je
Emmett, ocito nastavljajuci prijašnji razgovor. "Bella je vec prijavljena na Dartmouth. Izgleda
da joj nece baš dugo trebati da postane sposobna nositi se sa školom." Osvrnuo se prema
meni i posprdno iscerio. "Siguran sam da ceš rasturiti kolegije... kad ocito nocu nemaš druge
razonode osim ucenja."
Rosalie se zahihotala.
Ne gubi živce, ne gubi živce, ponavljala sam si. A onda sam osjetila ponos jer sam sacuvala
glavu.
Tako da sam bila prilicno iznenadena što Edvvard nije.
Zarežao je - iznenadnim, šokantnim hrapavim zvukom - i najcrnja srdžba pocela mu se valjati
licem poput olujnih oblaka.
Prije nego što je itko od nas stigao reagirati, Alice se našla na nogama.
"Pa što to on radi? Što to taj pas radi da mi je izbrisao cijeli dnevni raspored? Ništa ne vidim!
Ne!" Uputila mi je izmucen pogled. "Gledaj kakva si! Trebam te uputiti u služenje svojim
plakarom."
Na sekundu sam osjetila zahvalnost Jacobu na tome što je vec ucinio.
A onda je Edvvard stisnuo šake i režeci objasnio: "Razgovarao je s Charliejem. Misli da
Charlie ide za njim. Da dolazi ovamo. Danas."
Alice je kazala jednu rijec koja je zazvucala vrlo cudno, onako izgovorena njezinim cvrkutavim,
damskim glasicem, a onda se zamutila od nagle kretnje, šmugnuvši kroz stražnja vrata.
"Rekao je Charlieju?" zgranula sam se. "Ali - zar mu nije jasno? Kako je to mogao uciniti?"
Charlie ne smije saznati za mene! Za vampire! To bi ga dovelo na popis za odstrel od kojega
ga cak ni Cullenovi ne bi mogli spasiti. "Ne!"
Edvvard je progovorio kroza zube. "Jacob upravo stiže."
Istocno od nas sigurno je pocelo padati. Jacob se pojavio na vratima, tresuci mokrom kosom
kao pas, raspršujuci kapljice po tepihu i kaucu, gdje su stvorile sitne sive mrljice na bjelini.
Zubi su mu se bjelasali spram tamnih usana; oci su mu se krijesile od uzbudenja. Hodao je
istrzanim kretnjama, kao da je sav pun sebe zbog toga što je uništio život mome ocu."Hej, narode", pozdravio nas je, cereci se.
Zavladao je potpun tajac.
Leah i Seth tiho su ušli za njim, u ljudskim likovima - zasad; oboma su se ruke tresle od
napetosti koja je vladala u prostoriji.
"Rose", rekla sam i ispružila ruke. Rosalie mi je šutke predala Renesmee. Pritisnula sam je uz
svoje nepomicno srce, držeci je kao talisman protiv ishitrenih reakcija. Držat cu je u narucju
sve dok ne budem sigurna da mi odluka da ubijem Jacoba potjece iz posve razumskog suda,
a ne iz srdžbe.
Bila je vrlo mirna, promatrala je i slušala. Koliko je zapravo toga shvacala?
"Charlie ce uskoro doci", opušteno mi je rekao Jacob. "Samo da te upozorim. Pretpostavljam
da ce ti Alice dati suncane naocale ili nešto takvo?"
"Previše ti toga pretpostavljaš", procijedila sam kroza zube. "Što. Si. To. Ucinio?"
Jacobu se osmijeh poljuljao, ali i dalje je bio previše nabrijan za ozbiljan odgovor. "Blondinka i
Emmett jutros su me probudili pricama i pricama o
vašoj selidbi na drugi kraj zemlje. Kao da bih vas mogao pustiti da odete. Tu je najveca frka
bila oko Charlieja, je F tako? Pa, riješen problem."
"Shvacaš li ti uopce što si ucinio? U koliku si ga opasnost doveo?"
Frknuo je. "Nisam ga doveo u opasnost. Osim od tebe. Ali ti se odlikuješ nekakvom
natprirodnom samokontrolom, je F tako? Nije baš ravna citanju misli, ako mene pitaš. Mnogo
manje uzbudljiva."
Edvvard je uto naglo sijevnuo preko prostorije i unio se Jacobu u lice. Premda je bio pola
glave niži od Jacoba, Jacob se odmaknuo od njegova zapanjujuceg bijesa kao da se Edvvard
nadvio nad njim.
"To je samo teorija, mješanac", zarežao je. "Misliš da je treba iskušati na Charlieju? Jesi li
uzeo u obzir fizicku bol koju ovime nanosiš Belli, cak i ako joj se bude mogla oduprijeti? Ili
emocionalnu bol, u suprotnom? Ocito te što ce biti s Bellom više nije briga!" Tu posljednju rijec
je procijedio.
Renesmee mi je zabrinuto pritisnula prstice uz obraz, sva zabrinuta puštajuci reprizu u glavi.
Edvvardove rijeci napokon su uspjele prodrijeti kroz Jacobovo neobicno naelektrizirano
raspoloženje. Usta su mu se namršteno objesila. "Bella ce trpjeti bol?"
"Kao da si joj zabio potpuno usijani žarac u grlo!" Lecnula sam se, prisjetivši se mirisa ciste
ljudske krvi. "Nisam to znao", prošaptao je Jacob.
"Onda si možda trebao najprije pitati", odvratio mu je Edvvard rezanjem kroza zube.
"Kad biste me sprijecili."
"Trebalo te sprijeciti—"
"Nije tu rijec o meni", upala sam im u rijec. Stajala sam vrlo mirno, cvrsto se držeci i
Renesmee i svoje prisebnosti. "Rijec je o Charlieju, Jacobe. Kako si ga mogao ovako dovesti
u opasnost? Shvacaš li ti da sad i on mora umrijeti ili postati vampir?" Glas mi je zadrhtao od
suza koje mi oci više nisu mogle isplakati.
Jacoba su još tištale Edvvardove optužbe, ali moje kao da mu nisu smetale. "Opusti se, Bella.
Nisam mu rekao ništa što mu sama nisi namjeravala reci."
"Ali stiže ovamo!"
"Pa da, to je poanta. Zar nije cijela ta taktika 'daj da on donese pogrešne pretpostavke' bila
tvoja? Mislim da sam ga vrlo zgodno naveo na pogrešan trag, ako smijem sam to reci."
Prsti su mi se odmaknuli od Renesmee. Podvila sam ih natrag pod nju, da ne bude nezgoda.
"Reci mi bez uvijanja, Jacobe. Nemam živaca za ovo."
"Ništa mu nisam otkrio o tebi, Bella. Ne baš. Otkrio sam mu o sebi. Dobro,pokazao je
vjerojatno primjereniji glagol."
"Fazirao se pred Charliejem", prosiktao je Edvvard.
Prošaptala sam: "Što si se?"
"Hrabar je. Hrabar kao i ti. Nije se onesvijestio, ni povratio, ništa. Moram ti reci, dojmio me se.
Samo, da si mu vidjela lice kad sam se poceo skidati. Neusporedivo", zacerekao se Jacob.
"Koji si ti apsolutni kreten! Mogao je dobiti infarkt zbog tebe!"
"Charlie je dobro. Otporan je. Daj mi samo minutu, pa ceš vidjeti da sam ti ovime ucinio
uslugu."
"Imaš polovicu tog vremena, Jacobe." Glas mi je bio plošan i celican. "Imaš trideset sekundi
da mi prepricaš svaku pojedinu rijec dok nisam Renesmee predala Rosalie i otrgnula ti tu
bijednu glavu s ramena. Seth me ovaj put nece moci sprijeciti."
"Ma joj, Bells. Nekada nisi bila tako melodramaticna. Je li to neka vampirska stvar?"
"Dvadeset šest sekundi."
Jacob je prevrnuo ocima i svalio se u najbliži naslonjac. Njegov mu je mali copor stao uz
bokove, nipošto opušten onako kako je on djelovao; Leah me držala na oku, blago iskeženih
zuba.
"I tako sam jutros pokucao Charlieju na vrata i pozvao ga u šetnju. Zbunio se, ali kad sam mu
rekao da se radi o tebi i da si se vratila u mjesto, otišao je sa mnom skroz do šume. Rekao
sam mu da više nisi bolesna, i da je situacija pomalo cudna, ali dobra. Spremao se krenuti da
te obide, ali rekao sam mu da mu najprije nešto moram pokazati. A onda sam se fazirao."
Jacob je slegnuo ramenima.
Imala sam dojam da mi škripac steže zube. "Da cujem svaku rijec, cudovište jedno."
"Pa rekla si da imam samo trideset sekundi - okej, okej." Izraz moga lica sigurno ga je uvjerio
da nisam raspoložena za podbadanje. "Da vidim... Opet sam se fazirao i obukao, a onda, kad
je opet poceo disati, rekao sam nešto u stilu: 'Charlie, ne živiš u svijetu u kojem si mislio da
živiš. Dobra vijest je to da se ništa nije promijenilo - osim što sada to znaš. Život ce se
nastaviti kao i dosad. Slobodno se smjesta vrati na pretvaranje da ne vjeruješ ni u što od
ovoga.'
Trebalo mu je malo da se pribere, a onda ga je zanimalo što se zapravo zbiva s tobom, kakva
je to ta rijetka bolest zapravo. Rekao sam mu da si bila bolesna, ali sad si dobro - samo što si
se u postupku oporavka morala malcice promijeniti. Zanimalo ga je što mi znaci to 'promijeniti',
a ja sam mu rekao da sada daleko više sliciš na Esme nego na Renee."
Edvvard je prosiktao dok sam ja užasnuto buljila; ovo se kretalo u opasnom smjeru.
"Nakon nekoliko minuta, upitao me, vrlo tiho, pretvaraš li se i ti sada u životinju. A ja sam mu
rekao: 'Voljela bi ona da je tako cool!" Jacob se zahihotao.
Rosalie je zgadeno promrmljala.
"Poceo sam mu dalje objašnjavati o vukodlacima, ali nisam ni jednu cijelu rijec uspio izgovoriti
- Charlie me prekinuo i kazao da 'radije ne bi znao pojedinosti'. Zatim me pitao jesi li znala u
što si se uvalila udajom za Edvvarda, a ja sam rekao: 'Jasno, zna ona sve o tome vec
godinama, još otkako je došla u Forks.' To mu se nije jako svidjelo. Pustio sam ga da drži
tiradu sve dok nije sve zajedno izbacio iz sebe. Nakon što se smirio, zatražio je samo dvije
stvari. Htio te vidjeti, a ja sam mu rekao da bi bilo bolje kad bi mi dao da odem prvi i objasnim
situaciju."
Duboko sam udahnula. "A što je to drugo što je htio?"
Jacob se osmjehnuo. "Svidjet ce ti se. Glavni mu je zahtjev da mu se o svemu ovome kaže
što manje. Ako nije apsolutno presudno da nešto zna, zadrži to za sebe. Reci mu samo
najnužnije."
Laknulo mi je prvi put otkako je Jacob ušao. "To bi se dalo izvesti."
"Izuzev toga, samo se želi pretvarati da je sve kao i prije." Jacobov je osmijeh postao
samodopadan; sigurno je naslutio da cu tu negdje vec poceti osjecati prve natruhe
zahvalnosti.
"Što si mu rekao o Renesmee?" Mucila sam se zadržati britki, prijekorni ton, odupiruci se
nevoljkoj potrebi za naklonošcu. Bila je preuranjena. Toliko toga u ovoj situaciji i dalje nije bilo
u redu. Sve i ako je Jacobova intervencija polucila bolju reakciju od Charlieja nego što sam se
ikada nadala...
"A, da. I tako sam mu rekao da ste ti i Edvvard naslijedili nova ustašca koja treba hraniti."
Bacio je pogled na Edvvarda. "Ona je siroce za koje se skrbite - kao Bruce Wayne za Dicka
Graysona." Jacob je frknuo. "Mislio sam da ti nece smetati ta laž. Sve je to dio igre, zar ne?"
Edvvard nije reagirao ni na koji nacin, pa je Jacob nastavio. "Charlieja sad vec više ništa nije
moglo šokirati, ali ipak je pitao hocete li je usvojiti. 'Kao kcer? Kao
da sam ja svojevrstan djed?' Upravo se tako izrazio. Rekao sam mu da je tako. 'Cestitam,
deda' i sve to. Cak se malcice osmjehnuo."
Oci su me opet pocele peckati, ali ovaj put ne zbog straha ili strepnje. Charlie se nasmiješio
na vijest da ce postati djed? Charlie želi upoznati Renesmee?
"Ali ona se tako brzo mijenja", prošaptala sam.
"Rekao sam mu da je izuzetnija od svih nas zajedno", tiho je kazao Jacob. Ustao je i otišao
ravno do mene, mahnuvši Lei i Sethu da ne prilaze kad su krenuli za njim. Renesmee je
pružila rucice prema njemu, ali samo sam je cvršce privila uza se. "Rekao sam mu: 'Vjeruj mi
na rijec, bolje ti je da ne znaš za to. Ali ako možeš zanemariti sve stoje tu cudno, zaprepastit
ceš se. Ona je najcudesnija osoba na cijelom svijetu.' A onda sam mu rekao da ako se bude
mogao nositi s tim, svi cete se još neko vrijeme tu zadržati, pa ce je imati priliku upoznati. Ali
ako to bude previše za njega, otici cete. Rekao je da ce se nekako snaci dokle god ga nitko ne
bude tjerao da sluša neželjene informacije."
Jacob me pogledao s poluosmijehom i pricekao.
"Ne mislim ti se zahvaliti", rekla sam mu. "Svejedno dovodiš Charlieja u golemu opasnost."
"Stvarno mi je žao što te to boli. Nisam znao da je to tako. Bella, stvari sada s nama drugacije
stoje, ali zauvijek ceš mi biti najbolja prijateljica, i zauvijek cu te voljeti. Ali sada cu te voljeti
kako treba. Napokon se uspostavila ravnoteža. Oboje imamo ljude bez kojih ne možemo
živjeti."
Uputio mije svoj baš najjacobovskiji osmijeh. "Još uvijek smo prijatelji?"
Ma koliko da sam se trudila oduprijeti, morala sam mu uzvratiti. Naj-suzdržanijim smiješkom.
Pružio mi je ruku: kao ponudu.Duboko sam udahnula i prebacila Renesmeeinu težinu na jednu ruku. Rukovala sam se
lijevom s njim - nije ni trepnuo na dodir moje hladne kože. "Ako veceras ne ubijem Charlieja,
razmislit cu o tome da ti oprostim zbog ovoga."
"Kada veceras ne ubiješ Charlieja, bit ceš mi ogroman dužnik." Zakolutala sam ocima.
Pružio je drugu ruku prema Renesmee, ovaj put kao molbu. "Smijem?"
"Zapravo, držim je kako mi ruke ne bi bile slobodne da te ubijem, Jacobe. Možda poslije."
Uzdahnuo je, ali nije navaljivao. Što mu je bilo mudro.
Alice je tada utrcala natrag kroz vrata, punih ruku i s obecanjem nasilja u licu.
"Ti, ti i ti", brecnula se na vukodlake, strijeljajuci ih pogledom. "Ako morate ostati, idite u kut i
posvetite se tome da tamo i ostanete neko vrijeme. Moram vidjeti. Bella, radije mu predaj
bebu, kad smo vec kod toga. Ionako ce ti trebati slobodne ruke."
Jacob se iscerio, likujuci.
Nerazblaženi strah proparao mije želudac kad su me opalili pregolemi razmjeri toga što se
spremam uciniti. Namjeravam se kladiti na svoju nestabilnu samokontrolu, s mojim iskljucivo
ljudskim ocem kao pokusnim kunicem. Edvvardove ranije rijeci opet su mi odjeknule u ušima.
Jesi li uzeo u obzir fizicku bol koju ovime nanosiš Belli, cak i ako joj se bude mogla oduprijeti?
Ili emocionalnu bol, u suprotnom?
Nisam mogla zamisliti bol neuspjeha. Disanje mi se pretvorilo u dahtanje.
"Uzmi je", prošaptala sam i prebacila Renesmee Jacobu u narucje.
Kimnuo je, cela namreškana od brige. Mahnuo je ostalima i svi su otišli u suprotni kut sobe.
Seth i Jake smjesta su se spustili na pod, ali Leah je odmahnula glavom i stisnula usne.
"Smijem ja otici?" potužila se. Cinilo se da joj je neugodno u ljudskom tijelu, odjevenoj u istu
onu prljavu majicu i pamucne kratke hlace koje je imala na sebi kad se neki dan došla derati
na mene, dok joj je kratka kosa stršala u nepravilnim pramenovima. Ruke su joj se i dalje
tresle.
"Naravno", rekao je Jake.
"Ostani istocno odavde, da ne izbiješ Charlieju na put", dodala je Alice.
Leah nije pogledala Alice; šmugnula je kroz stražnja vrata i odmarširala u grmlje da se fazira.
Edvvard se opet našao uz mene i pomilovao me po licu. "Možeš ti to. Znam da možeš.
Pomoci cu ti; svi cemo ti pomoci."
Pogledala sam Edvvarda u oci s vriskom panike na licu. Je li dovoljno snažan da me sprijeci
ako izvedem neku pogrešnu kretnju?
"Kad ne bih vjerovao da se možeš snaci, danas bismo nestali. Vec u ovom trenutku. Ali možeš
ti to. A bit ceš sretnija budeš li mogla imati Charlieja u svome životu."
Pokušala sam usporiti svoje disanje.
Alice je ispružila ruku prema meni. Na dlanu joj je bila bijela kutijica. "Iritirat ce ti oci - nece te
boljeti, ali zamutit ce ti vid. Iritantno je.
Takoder nece odgovarati bivšoj boji tvojih ociju, ali i to je svejedno bolje od jarkocrvene, je 1'
tako?"
Bacila je kutijicu s kontaktnim lecama u zrak, a ja sam je ulovila.
"Kada si—"
"Prije nego što ste otišli na medeni mjesec. Pripremila sam se za više mogucih buducnosti."
Kimnula sam i otvorila kutijicu. Nikad prije nisam nosila lece, ali to nije moglo biti tako teško.
Izvadila sam malu smedu cetvrtinu sfere i pritisnula je na oko, konkavnom stranom prema
unutra.
Trepnula sam, i skrama mi je prekrila vid. Naravno, vidjela sam kroz nju, ali vidjela sam i
teksturu tankoga zaslona. Oko mi se stalno fokusiralo na mikroskopske ogrebotine i iskrivljene
dijelove.
"Vidim što hoceš reci", promrmljala sam kad sam stavljala i drugu. Ovaj put sam pokušala ne
trepnuti. Oko mi je automatski dobilo potrebu da ukloni prepreku.
"Kako izgledam?"
Edvvard se nasmiješio. "Prekrasno. Naravno—"
"Da, da, ona ti uvijek izgleda prekrasno", nestrpljivo je Alice dovršila njegovu misao. "Bolje su
od crvenih, ali to je najveca pohvala koju ti mogu dati. Blatno smede. Tvoje smede bile su
daleko ljepše. Imaj na umu da lece nece trajati dovijeka - otrov u tvojim ocima rastopit ce ih za
nekoliko sati. Znaci, ostane li Charlie dulje od toga, morat ceš se ispricati i otici ih zamijeniti.
Sto bi ionako bilo pametno, jer ljudi trebaju odlaziti na zahod." Odmahnula je glavom. "Esme,
daj joj nekoliko uputa o oponašanju ljudi dok ja opskrbljujem toaletne prostorije zalihom leca."
"Koliko vremena imam?"
"Charlie stiže za pet minuta. Ne kompliciraj."
Esme je kratko kimnula i došla me primiti za ruku. "Najhitnije je ne sjediti previše nepomicno i
ne kretati se previše naglo", objasnila mi je.
"Sjedni ako i on sjedne", ubacio se Emmett. "Ljudi ne vole samo stajati u mjestu."
"Pusti da ti pogled odluta svakih tridesetak sekundi", dodao je Jasper. "Ljudi ne zure predugo
u jednu te istu stvar."
"Drži prekrižene noge otprilike pet minuta, zatim se prebaci na prekrižene gležnjeve u iducih
pet", rekla je Rosalie.
Kimnula sam glavom jedanput na svaki od tih prijedloga. Primijetila sam jucer da izvode neke
od tih stvari. Imala sam dojam da bih mogla oponašati njihove postupke.
"I trepci barem triput u minuti", rekao je Emmett. Namrštio se, te skocio do daljinskog
upravljaca na rubnom stolicu. Ukljucio je televizor, našao utakmicu fakultetskog footballa i
kimnuo sam sebi.
"Mici i rukama. Zagladi si kosu, ili se pretvaraj da se ceškaš", rekao je Jasper.
"Rekla sam Esme", prigovorila je Alice kad se vratila. "Zbunit cete je."
"Ne, mislim da sam sve pokopcala", rekla sam. "Da sjedim, osvrcem se, trepcem, meškoljim
se."
"Upravo tako", potvrdila je Esme. Zagrlila me oko ramena.
Jasper se namrštio. "Zadržavat ceš dah najviše što možeš, ali morat ceš malo pomicati
ramena kako bi izgledalo kao da dišeš."
Jedanput sam udahnula, te ponovno kimnula glavom.
Edvvard me zagrlio sa slobodne strane. "Možeš ti to", ponovio je, pri-šapnuvši mi ohrabrenje
na uho.
Dr. Matafyx@crostuff.net 243
"Dvije minute", rekla je Alice. "Možda da pocneš tako što ceš vec ležati na kaucu. Napokon,
bila si bolesna. Tako te nece morati od samog pocetka vidjeti kako se kreceš kako treba."
Alice me odvukla na kauc. Pokušala sam se polako kretati, natjerati svoje udove da budu
kilaviji. Prevrnula je ocima, tako da mi ocito nije narocito uspjelo.
"Jacobe, treba mi Renesmee", rekla sam.
Jacob se namrštio i nije se pomaknuo.
Alice je odmahnula glavom. "Bella, to mi nece pomoci da vidim."
"Ali treba mi. Ona me smiruje." U glasu mi se cuo nepogrešiv prizvuk panike.
"Pa dobro", prostenjala je Alice. "Drži je što mirnije možeš, a ja cu nastojati vidjeti preko nje."
Umorno je uzdahnula, kao da se od nje traži da radi prekovremeno na godišnjem. I Jacob je
uzdahnuo, ali donio mi je Renesmee, a onda se brzo povukao od Aliceina prodorna pogleda.
Edvvard je sjeo na mjesto do mene i primio Renesmee i mene u zagrljaj. Nagnuo se i vrlo
ozbiljno pogledao Renesmee u oci.
"Renesmee, netko poseban dolazi posjetiti tebe i tvoju majku", rekao je svecanim tonom, kao
da ocekuje od nje da ce shvatiti svaku rijec. Je li tako i bilo? Uzvratila mu je pogled bistrim,
ozbiljnim ocima. "Ali on nije poput nas, cak ni poput Jacoba. Moramo biti vrlo oprezni uz njega.
Ne bi trebala razgovarati s njim kao što razgovaraš s nama."
Renesmee mu je dotaknula lice.
"Upravo tako", rekao je. "I bit ceš žedna od njega. Ali ne smiješ ga ugristi. Nece zarasti kao
Jacob."
"Razumije li te?" prošaptala sam.
"Razumije. Bit ceš oprezna, zar ne, Renesmee? Pomoci ceš nam?"
Renesmee ga je ponovno dotaknula.
"Ne, ne smeta mi ako ugrizeš Jacoba. To je u redu."
Jacob se zahihotao.
"Možda bi trebao otici, Jacobe", hladno je rekao Edvvard, strijeljajuci pogledom prema njemu.
Edvvard nije oprostio Jacobu, jer je znao da cu trpjeti bol ma što se sada dogodilo. Ali rado cu
pretrpjeti tu gorucu žed ako to bude najgora stvar s kojom cu se veceras suociti.
"Rekao sam Charlieju da cu biti ovdje", rekao je Jacob. "Treba mu moralna podrška."
"Moralna podrška", prezirno je rekao Edvvard. "Koliko Charlie zna, ti si najodurnije cudovište
medu svima nama."
"Najodurnije?" pobunio se Jake, a onda se tiho nasmijao sebi u bradu.
Cula sam kako gume skrecu s ceste na tihu, vlažnu zemlju prilaznog puta Cullenovih, i disanje
mi se opet ubrzalo. Da mi je srce radilo, ceki-calo bi. Zbog toga sam se zabrinula da mi tijelo
nece imati odgovarajuce reakcije.
Usredotocila sam se na postojano bilo Renesmeeina srca da se smirim. Prilicno brzo mi je
uspjelo.
"Svaka cast, Bella", pohvalno je prošaptao Jasper.
Edvvard me cvršce stisnuo oko ramena.
"Siguran si?" upitala sam ga.
"Potpuno. Možeš uciniti sve što želiš." Osmjehnuo se i poljubio me.
Nije to baš bila puka pusa u usne, i moje divlje vampirske reakcije opet su me ulovile
nespremnu. Edvvardove usne bile su mi kao doza neke kemikalije koja stvara ovisnost,
ubrizgane ravno u živac. Smjesta sam poželjela još. Morala sam uložiti punu pozornost u to da
ne zaboravim na bebu u narucju.
Jasper je osjetio kako mi se raspoloženje mijenja. "Ovaj, Edvvarde, možda bi bilo bolje da joj u
ovom trenutku ne odvracaš tako pažnju. Morat ce biti u stanju usredotociti se."
Edvvard se odmaknuo. "Ups", rekao je.
Nasmijala sam se. To je bila moja replika od samog pocetka, od prvog, najprvijeg poljupca.
"Poslije cemo", rekla sam, a želudac mi se skvrcio od išcekivanja. "Usredotoci se, Bella",
opomenuo me Jasper.
"Tocno." Odagnala sam drhtave osjecaje. Charlie, to je sada glavno. Po-brini se za to da
Charlie danas ostane siguran. Imat cemo cijelu noc...
"Bella."
"Oprosti, Jaspere." Emmett se nasmijao.
Zvuk Charliejeva vozila prilazio je sve bliže. Sekunda vedrine je prošla, i svi su se umirili.
Prekrižila sam noge i pocela uvježbavati treptanje.
Auto se zaustavio pred kucom i nekoliko sekundi ostao u leru. Upitala sam se je li Charlie
uzrujan koliko i ja. Zatim se motor ugasio i zalupila su se vrata. Tri koraka prešla su preko
trave, a onda su stopala osam puta s potmulim odjecima nagazila drvene stube. Još cetiri
potmula koraka prošla su trijemom. Zatim tišina. Charlie je dvaput duboko udahnuo.
Kuc, kuc, kuc.
Udahnula sam, lako je moguce, posljednji put. Renesmee mi se uvukla dublje u narucje i
sakrila glavicu u moju kosu.
Carlisle je otvorio vrata. Strepnja na njegovu licu trenutno se pretvorila u izraz dobrodošlice,
kao da se promijenio televizijski kanal.
"Zdravo, Charlie", rekao je, djelujuci primjereno postideno. Napokon, mi smo navodno trebali
biti u CDC-u, Centru za kontrolu zaraznih bolesti u Atlanti. Charlie je znao da smo mu lagali.
"Carlisle", ukoceno gaje pozdravio Charlie. "Gdje je Bella?"
"Tu sam, tata."
Gah! Glas mi je zvucao tako pogrešno. K tome, iskoristila sam dio zalihe zraka u plucima. Na
brzinu sam progutala još, sretna što Charliejeva aroma još nije prožela zrak u sobi.
Charliejev tupi pogled dao mije do znanja koliko krivo zvucim. Upro je oci u mene i razrogacio
ih.Išcitavala sam emocije koje su mu pocele prelaziti licem.
Šok. Nevjerica. Bol. Gubitak. Strah. Ljutnja. Sumnjicavost. Daljnja bol.
Ugrizla sam se za usnu. Osjecaj je bio cudan. Novi su mi zubi bili oštriji na granitnoj koži nego
što su mi ljudski zubi bili na mekim ljudskim usnama.
"Jesi li ti to, Bella?" prošaptao je.
"Da." Zgrozila sam se kad mi je glas zazvucao kao vjetrena zvonca. "Bok, tata."
Duboko je udahnuo da se smiri.
"Hej, Charlie", pozdravio gaje Jacob iz kuta. "Što ima?"
Charlie je kratko prostrijelio Jacoba pogledom, stresao se od sjecanja, pa opet zagledao u
mene.
Charlie je polako prošao kroz prostoriju, sve dok nije došao na korak--dva od mene. Nacas je
uputio prijekoran pogled Edvvardu, a onda su mu se oci treptajem vratile na mene. Toplina
njegova tijela oplakivala me sa svakim otkucajem njegova srca.
"Bella?" ponovno me upitao.
Progovorila sam dubokim glasom, nastojeci da mi ne zvoni toliko. "To sam stvarno ja."
Celjust mu se cvrsto stisnula.
"Oprosti, tata", rekla sam.
"Jesi li dobro?" ozbiljno me upitao.
"Stvarno i potpuno super", obecala sam mu. "Zdrava kao konj." Toliko o mom kisiku.
"Jake mi je rekao da je ovo bilo... neophodno. Da si bila na samrti." Izgovorio je te rijeci kao da
ni najmanje ne vjeruje u njih.
Pripremila sam se na najgore, usredotocila na toplu težinu Renesmee, oslonila cvršce o
Edvvarda, i duboko udahnula.
Charliejeva aroma bila je šaka plamenova što me opalila ravno niz grlo. Ali bilo je u njoj daleko
više od boli. Bilo je tu i vrelog probadanja želje. Charlie je imao slasniji miris od bilo cega što
sam u životu mogla zamisliti. Koliko god da su me bezimeni planinari privukli u vrijeme lova,
Charlie me doveo u dvostruko vecu napast. A nalazio se tek na nekoliko koraka od mene, dok
se iz njega u suhi zrak cijedila nesnosno ukusna vrucina i vlaga.
Ali sad nisam bila u lovu. A ovo mi je bio otac.
Edvvard mi je suosjecajno stisnuo ramena, a Jacob me pogledao pun isprike s druge strane
sobe.
Pokušala sam se pribrati i zanemariti bol i žudnju žedi. Charlie je cekao da mu odgovorim.
"Jacob ti je kazao istinu."
"Barem da je jedno od vas", zarežao je Charlie.
Ponadala sam se da Charlie može kroz promjene u mome novom licu išcitati izraz iskrenog
kajanja.
Pod mojom kosom, Renesmee je pocela njuškati, jer je i sama osjetila Charliejevu aromu.
Cvršce sam je privila uza se.
Charlie je opazio kako sam zabrinuto nacas spustila pogled, pa je usmjerio oci u istom smjeru.
"O", rekao je, i sva ljutnja nestala mu je s lica, ostavljajuci za sobom samo zaprepaštenost.
"Pa to je ona. To siroce za koje mi je Jacob rekao da ste je posvojili."
"Moja necakinja", slagao je Edvvard elegantno. Sigurno je zakljucio da su Renesmee i on
preslicni da bi se to moglo zanemariti. Najpametnije je na samom pocetku izjaviti da su u rodu.
"Mislio sam da si izgubio obitelj", rekao je Charlie, ponovno s optuživanjem u glasu.
"Izgubio sam roditelje. Stariji mi je brat bio posvojen, kao i ja. Nakon toga ga više nikad nisam
vidio. Ali sud mi je ušao u trag nakon što su on i njegova supruga stradali u prometnoj nesreci,
ostavivši za sobom kcer jedinicu bez ikakve druge rodbine."
Kako je to Edvvardu dobro išlo. Glas mu je bio smiren, sa taman pravom mjerom nedužnosti.
Trebala mi je praksa da bih i sama to mogla izvesti.
Renesmee mi je provirila ispod kose i opet onjušila. Stidljivo je pogledala Charlieja ispod dugih
trepavica, a onda se opet sakrila.
"Ona je... a cuj, ona je, je li, ljepotica."
"Je", složio se Edvvard.
"Samo, to je prilicno velika odgovornost. A vas dvoje ste tek na pocetku."
"Sto smo drugo mogli?" Edvvard je lagano prešao prstima po njezinu obrazu. Vidjela sam
kako joj je tek na tren dotaknuo usnice - daje podsjeti. "Bi li je ti mogao odbiti?"
"Hmf. A cuj." Zamišljeno je odmahnuo glavom. "Jake kaže da ste je nazvali Nessie?"
"Ne, nismo", rekla sam, preoštrim i preprodornim tonom. "Ona se zove Renesmee."
Charlie se opet posvetio meni. "Kako ti gledaš na to? Možda bi Carlisle i Esme mogli—"
"Moja je", prekinula sam ga. "Želim je."
Charlie se namrštio. "Tako mladog ceš me pretvoriti u dedu?"
Edvvard se osmjehnuo. "I Carlisle je djed."
Charlie je uputio pogled pun nevjerice prema Carlisleu, koji je i dalje stajao pokraj ulaznih
vrata; izgledao je kao Zeusov mladi, zgodniji brat.
Charlie je frknuo, a onda se nasmijao. "Pa rekao bih da mi je stvarno nekako malo lakše zbog
toga." Oci su mu odlutale natrag do Renesmee. "Stvarno ju je lijepo vidjeti." Njegov je topli dah
lagano puhnuo preko prostora izmedu nas.
Renesmee se nagnula prema mirisu, otresla moju kosu sa sebe i prvi put ga pogledala izravno
u oci. Charlie je zinuo u cudu.
Znala sam što je ugledao. Moje oci - svoje oci - savršeno preslikane na njezino savršeno lice.
Charlie je poceo ubrzano disati. Usne su mu pocele drhtati, i mogla sam iz njih išcitati brojeve
koje nijemo izgovara. Brojio je unatrag, nastojeci stisnuti devet mjeseci u jedan. Nastojeci si to
sravniti u glavi, ali ne uspijevajuci natjerati dokaz pred vlastitim ocima da poprimi bilo kakav
smisao.
Jacob je ustao, došao do Charlieja i potapšao ga po ledima. Nagnuo se prema njemu da mu
nešto šapne na uho; samo što Charlie nije znao da svi to možemo cuti.
"Samo najnužnije, Charlie. Sve je u redu. Obecavam ti."
Charlie je progutao i kimnuo glavom. A onda su mu oci planule kad se primaknuo korak bliže
Edvvardu, cvrsto stisnuvši šake.
"Ne želim sve znati, ali laži mi je dosta!"
"Žao mi je," rekao je Edvvard, "ali trebaš znati pricu za javnost više nego što trebaš znati
istinu. Ako vec sudjeluješ u ovoj tajni, bitna ti je prica za javnost. Ona štiti Bellu i Renesmee,
jednako kao i nas ostale. Možeš li pristati na laži njima za ljubav?"
Prostorija je postala puna kipova. Prekrižila sam gležnjeve.
Charlie je kratko otpuhnuo, te mrko pogledao u mene. "Mogla si me nekako upozoriti, mala."
"Zar bi ti tada ovo bilo išta lakše?"
Namrgodio se, a onda kleknuo na pod preda me. Vidjela sam kretanje krvi ispod kože u
njegovu vratu. Osjecala sam kako toplo vibrira.
Osjecala je to i Renesmee. Osmjehnula se i ispružila ružicasti dhn prema njemu. Zadržala
sam je. Drugim je dlanom uprla u moj vrat, sa žedi, znatiželjom i Charliejevim licem u mislima.
U poruci je postojao istancan prizvuk koji me naveo na pomisao daje savršeno shvatila
Edvvardove rijeci; priznavala je da je žedna, ali istom je mišlju susprezala svoju žed.
"Opa", zadivio se Charlie, gledajuci njezine savršene zube. "Koliko je stara?"
"Ovaj..."
"Tri mjeseca," rekao je Edvvard, te polako dodao, "tocnije, velika je kao tromjesecno dijete,
više-manje. U nekim je pogledima mlada, u nekima pak zrelija."
Vrlo odmjerenim pokretima, Renesmee mu je mahnula. Charlie je preneraženo trepnuo.
Jacob ga je bubnuo laktom. "Pa rekao sam ti da je izuzetna, zar ne?" Charlie se zgroženo
odmaknuo od njegova dodira. "Ma daj, Charlie", prostenjao je Jacob. "Ista sam osoba koja
sam oduvijek bio. Samo se pretvaraj da se ovo danas nije dogodilo."
Charlieju su usne pobijeljele kad ga je podsjetio na to, ali kratko je kimnuo glavom. "Koja je
tocno tvoja uloga u svemu ovome, Jake?" upitao ga je. "Koliko Billy zna? Zbog cega si ovdje?"
Pogledao je Jacoba u lice, koje je ozareno promatralo Renesmee.
"Pa, mogao bih ti sve natenane ispricati - Billy zna apsolutno sve - ali u pitanju je mnogo toga
vezanog uz vukodl—"
"Ajoj!" pobunio se Charlie i prekrio uši. "Nema veze."
Jacob se iscerio. "Sve ce biti super, Charlie. Samo se trudi ne vjerovati ni u što što vidiš."
Moj tata je promumljao nešto nerazgovijetno.
"To!" grmnuo je odjednom Emmett svojim dubokim basom. "Naprijed Gatori!"
Jacob i Charlie su poskocili. Mi ostali smo se ukocili.
Charlie je došao k sebi, a onda se osvrnuo prema Emmettu. "Florida vodi?"
"Upravo su izveli prvo polaganje", potvrdio mu je Emmett. Na brzinu je bacio pogled prema
meni, mrdajuci obrvama kao vodviljski zlikovac. "Bilo je i vrijeme da netko ovdje napokon
nešto zabije."
Nekako sam se suzdržala da ne prosiktam. Pred Charliejem? Ovo je stvarno bilo neukusno.
Ali Charlie više nije bio u stanju primijetiti dvosmislenosti. Ponovno je duboko udahnuo,
uvlaceci zrak kao da ga nastoji usisati sve do nožnih prstiju. Pozavidjela sam mu. Naglo je
ustao, obišao Jacoba i napola se svalio u slobodan naslonjac. "Pa," uzdahnuo je, "izgleda da
bi trebalo vidjeti mogu li oni zadržati vodstvo."

_________________
Nazad na vrh Ići dole
http://twilightserbia-4ever.vampire-legend.com
 
25.Usluga
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Twilight Serbia :: Twilight saga :: Treca knjiga - Bella-
Skoči na: