Twilight Serbia
DOBRODOSLI NA FORUM O TWILIGHT-U!!
P.S.Forum je noviji...
GOSTI NE VIDE CEO FORUM,TEK KAD SE REGG MOZETE VIDETI FORUM!A VERUJTE MI NECETE SAZALII!
TAKO DA SE TRAZE 2 MODERATORA i DIZAJNERE!!
REGISTRUJTE SE,BUDITE REDOVNI I AKO ZNATE DA RADITE U PS ILI IMATE ISKUSTVA SA FORUMIMA PRIJAVITE SE!
ADMIN TEAM!

Twilight Serbia


 
PrijemPortalČesto Postavljana PitanjaTražiLista članovaRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 32.Drustvo

Ići dole 
AutorPoruka
*TWILIGHT girl*
THE CULLEN CLAN
THE CULLEN CLAN
avatar

Ženski Ovan Broj poruka : 5935
Vampire age : 7381
Reputation : 1
Datum upisa : 11.06.2009
Godina : 23
Lokacija : in Forks with Edward.....xDD

PočaljiNaslov: 32.Drustvo   Pet Jul 02, 2010 2:47 pm

U golemoj kuci Cullenovih našlo se više gostiju nego što bi ikome teoretski moglo biti udobno.
Posjetitelji su se uspijevali snalaziti samo zato što nitko od njih nije spavao. Samo, s obrocima
je bilo pomalo nezgodno. Pridošlice su suradivali što su bolje mogli. U širokom su luku
zaobilazili Forks i La Push, loveci samo izvan savezne države; Edward je bio uvidavan
domacin, i posudivao im je svoje automobile prema potrebi a da nije ni trepnuo. Ipak, taj mi je
kompromis vrlo teško padao, premda sam se pokušala uvjeriti da bi ionako lovili negdje u
svijetu.
Jacoba je to još više pogadalo. Vukodlaci su postojali kako bi se borili da ne dode do ljudskih
žrtava, a tu se podnosilo nesputano ubijanje tik izvan granica copora. Ali pod ovim
okolnostima, kad se Renesmee nalazila u izravnoj opasnosti, držao je jezik za zubima i mrko
gledao u pod, radije nego u vampire.
Zapanjilo me s kakvom lakocom novopridošli vampiri prihvacaju Jacoba; problemi koje je
Edvvard predvidao nikad se nisu ostvarili. Jacob kao da im je bio manje-više nevidljiv, ne baš
osoba, ali ne baš niti hrana. Odnosili su se prema njemu kao što se ljudi koji ne vole životinje
odnose prema ljubimcima svojih prijatelja.
Leah, Seth, Quil i Embry dobili su nalog da zasad trce sa Samom, a i Jacob bi im se drage
volje bio pridružio daje mogao podnijeti razdvojenost od Renesmee, dok je Renesmee bila
zauzeta opcinjavanjem cudnovate družine Carlisleovih prijatelja.
Pet-šest puta smo ponovili prizor upoznavanja Renesmee s kovenom iz Denalija. Prvo za
Petera i Charlotte, koje su nam Alice i Jasper poslali bez ikakva objašnjenja; kao i vecina onih
koji su poznavali Alice, s pouzdanjem su prihvatili njezine upute usprkos manjku informacija.
Alice im nije rekla ništa o smjeru kojim ona i Jasper idu. Nije im obecala da ce se ikada više vidjeti s njom.
Ni Peter ni Charlotte nikada nisu vidjeli besmrtno dijete. Premda su znali za pravilo, njihova
negativna reakcija nije bila tako snažna kao u vampira iz Denalija u pocetku. Znatiželja ih je
nagnala da prihvate primiti Renesmeeino "objašnjenje". Ništa više nije bilo potrebno. Sada su
bili voljni svjedociti u jednakoj mjeri kao i Tanyina obitelj.
Carlisle je poslao prijatelje iz Irske i Egipta.
Irski je klan stigao prvi, i bilo ih je iznenadujuce lako uvjeriti. Predvodila ih je Siobhan - žena
goleme pojavnosti, cije je masivno tijelo u isti mah bilo lijepo i hipnoticko dok se kretalo u
mekim prelijevanjima - ali ona i njezin partner tvrda lica, Liam, odavna su se navikli pouzdavati
u sud najnovije clanice svojega kovena. Mala Maggie, lelujavih ridih kovrca, nije se tjelesno
isticala kao njih dvoje, ali imala je dar prozreti tude laži, a njezin se pravorijek nikad nije
poricao. Maggie je izjavila da Edvvard govori istinu, pa su Siobhan i Liam apsolutno prihvatili
našu pricu prije nego što su i dotaknuli Renesmee. Amun i ostali egipatski vampiri bili su druga prica. Cak i nakon što su dvoje mladih pripadnika
kovena, Benjamin i Tia, prihvatili Renesmeeino objašnjenje, Amun ju je odbio dotaknuti i
naredio je svome kovenu da ode. Benjamin - neobicno vedar vampir, koji je izgledao jedva
nešto stariji od djecaka, i djelovao u isti mah pun krajnjeg samopouzdanja i krajnjeg nehaja -
nagovorio je Amuna da ostanu s nekoliko prikrivenih prijetnji o razvrgavanju njihova saveza.
Amun je ostao, ali i dalje je odbijao dotaknuti Renesmee, ne dopuštajuci ni svojoj partnerici
Kebi daje dodirne. Djelovalo mije cudno što su baš oni zajedno - premda su svi Egipcani
medusobno bili tako slicni, ponocno crne kose i maslinasto blijede kože, da su lako mogli proci
kao biološka obitelj. Amun je bio stariji clan i nametljivi predvodnik. Kebi se nikad nije odmicala
od Amuna dalje od njegove sjene, i nikad nisam cula da izgovara ni jednu jedinu rijec. Tia,
Benjaminova partnerica, takoder je bila tiha žena, iako je, kad bi ipak nešto rekla, u svemu što
bi kazala bilo velike pronicljivosti i težine. Svejedno, cinilo se da je Benjamin prirodno središte
njihove skupine, kao da se odlikuje nekom nevidljivom privlacnošcu o kojoj ovisi
uravnoteženost svih ostalih. Vidjela sam kako Eleazar razrogacenih ociju promatra djecaka i
pretpostavila da Benjamin posjeduje dar privlacenja ostalih sebi.
"Nije stvar u tome", pojasnio mi je Edvvard kad smo te noci ostali sami. "Njegov je dar tako
jedinstven da Amun premire od straha da ce ga izgubiti. Slicno kao što smo mi planirali
sprijeciti da Aro sazna za
Renesmee" - uzdahnuo je - "Amun cijelo vrijeme pazi da Aro ne dozna za Benjamina. Amun je
stvorio Benjamina, znajuci da ce biti poseban."
"Što on može?"
"Nešto što Eleazar nikad prije nije vidio. Nešto za što ja nikad nisam cuo. Nešto protiv cega
cak ni tvoj štit ne bi koristio." Uputio mi je svoj izvijeni osmijeh. "On doista može utjecati na
elemente - na zemlju, zrak, vodu i vatru. Istinski, fizicki manipulirati njima, ne tek stvarati umne
iluzije. Benjamin još obavlja pokuse s time, a Amun ga nastoji oblikovati u oružje. Ali vidiš
kako je Benjamin neovisan po prirodi. Ne dopušta da ga se iskorištava."
"Drag ti je", zakljucila sam prema tonu njegova glasa.
"Ima vrlo jasan pojam pravde i krivde. Svida mi se njegovo držanje."
Amunovo je držanje bilo nešto sasvim drugo, i on i Kebi držali su se zasebno, premda su
Benjamin i Tia bili na dobrom putu da se cvrsto sprijatelje s kovenima iz Denalija i Irske.
Nadali smo se da ce Carlisleov povratak olakšati preostalu napetost s Amunom.
Emmett i Rose slali su pojedince - sve Carlisleove nomadske prijatelje kojima su uspjeli uci u
trag.
Prvi je stigao Garrett - visok, vižljav vampir gorljivih rubinskih ociju i duge kose boje pijeska
koju je kožnom uzicom vezivao na zatiljku - i smjesta je bilo jasno da je pustolov. Slutila sam
da smo pred njega mogli postaviti bilo kakav izazov, a on bi ga prihvatio cisto zato da iskuša
sebe. Brzo se zbližio sa sestrama iz Denalija, postavljajuci im bezbroj pitanja o njihovu
neobicnom nacinu života. Upitala sam se nije li vegeterijanstvo još jedan izazov koji bi
prihvatio, samo da vidi hoce li mu ici.
Došli su i Mary i Randall - otprije prijatelji, iako nisu putovali zajedno. Saslušali su
Renesmeeinu pricu i ostali svjedociti kao i ostali. Poput Dena-lijevaca, razmišljali su kako ce
se postaviti ako Volturi ne zastanu saslušati objašnjenja. Sve troje nomada poigravalo se
pomišlju da ostanu s nama. Jasno, Jacob je sa svakom prinovom postajao sve zlovoljniji. Držao se podalje kad je mogao,
a kad nije, prigovarao je Renesmee da ce mu netko morati dati kazalo ako se od njega
ocekuje da mu bude jasno kako se koji novopridošli krvopija zove.2
Carlisle i Esme vratili su se tjedan dana nakon odlaska, Emmett i Rosalie tek nekoliko dana
poslije, i svima nam je laknulo kad su došli kuci. Carlisle je sa sobom doveo još jednog
prijatelja, premda prijatelj možda nije bio tocan izraz. Alistair je bio mizantropican engleski
vampir koji je smatrao Carlislea
najbližim znancem, iako je jedva podnosio posjete cešce od jedanput u stoljecu. Alistairu je
mnogo draže bilo samostalno lutanje, pa se Carlisle pozvao na mnoge stare dugove ne bi li ga
dovabio. Klonio se svakog društva, i bilo je jasno da medu okupljenim kovenima nema
poklonika.
Taj natmureni tamnokosi vampir povjerovao je Carlisleu na rijec o Renesmeeinu podrijetlu,
odbivši je dotaknuti, kao i Amun. Edvvard je rekao Carlisleu, Esme i meni da se Alistar boji biti
tu, ali još se više boji ne saznati ishod. S dubokom je sumnjom gledao na svaki autoritet, tako
da je prirodno bio sumnjicav prema Volturima. Sadašnja su mu zbivanja potvrdivala sva ta
strahovanja.
"Naravno, sad ce znati da sam bio tu", culi smo ga kako gunda sebi u bradu na tavanu -
omiljenom mjestu za durenje. "Više to nikako necu moci sakriti od Ara. Stoljeca bijega, eto što
ce to znaciti. Svi s kojima je Carlisle razgovarao u proteklih deset godina naci ce im se na
popisu. Ne mogu vjerovati da sam se dao uvuci u ovoliku nevolju. Krasna li postupanja prema
prijateljima."
Ali ako je imao pravo što se bježanja od Voltura tice, barem je u tome imao više nade u uspjeh
od nas ostalih. Alistair je bio tragac, premda ni približno tako precizan i uspješan kao Demetri.
Alistair je samo osjecao nejasno privlacenje prema onome za cim traga. Ali to ce mu
povlacenje biti dostatno da mu dade do znanja u kojem smjeru da bježi - u smjeru suprotnom
od Demetrija.
A onda je stigao još jedan par neocekivanih prijatelja - neocekivanih, jer ni Carlisle ni Rosalie
nisu uspjeli stupiti u kontakt s Amazonkama.
"Carlisle", pozdravila gaje viša od dviju vrlo visokih, zvjerskih žena na dolasku. Obje su
izgledale rastegnuto - dugih ruku i nogu, dugih prstiju, dugih crnih pletenica i dugih, dugonosih
lica. Na sebi nisu imale ništa osim životinjskih koža - kožnih prsluka i pripijenih hlaca
privezanih sa strane kožnim uzicama. Nisu izgledale divlje samo zbog ekscentricne odjece,
nego i zbog cijele svoje pojave, od nemirnih, grimiznih ociju, pa do iznenadnih, strelovitih
kretnji. Nikada još nisam upoznala manje civilizirane vampire.
Ali poslala ih je Alice, što je bila zanimljiva vijest, blago receno. Zašto je Alice otišla u Južnu
Ameriku? Samo zato što je vidjela da nitko drugi nece uspjeti stupiti u doticaj s Amazonkama?
"Zafrina i Senna! Ali, gdje je Kachiri?" upitao je Carlisle. "Nikad vas tri nisam vidio razdvojene."
"Alice nam je rekla da se moramo razici", odgovorila mu je Zafrina grubim, dubokim glasom
koji je odgovarao njezinu divljem izgledu.
"Nije nam ugodno to što nismo zajedno, ali Alice nas je uvjerila da smo ovdje potrebne vama,
dok je Kachiri njoj itekako trebala negdje drugdje. Samo nam je to htjela reci, izuzev toga da
postoji neka velika hitnja...?" Zafrina se izjava pretvorila u nedovršeno pitanje, pa sam - s drhtajem živaca koji me nikad nije napuštao, ma koliko puta da sam to vec bila ucinila - iznijela Renesmee na upoznavanje s njima.
Usprkos svome strašnom izgledu, vrlo su smireno saslušale našu pricu, a onda dopustile
Renesmee da im je dokaže. Oduševile su se njome jednako kao i svi ostali vampiri, ali ja se
nisam mogla lišiti brige dok sam promatrala kako se naglo, istrzano krecu tako blizu
Renesmee. Senna je uvijek bila pokraj Zafrine i nikad ništa nije govorila, ali nije to bilo onako
kao kod Amuna i Kebi. Kebi se držala nekako pokorno; Senna i Zafrina bile su prije kao dva
uda istoga tijela - pri cemu je, eto, Zafrina bila ta koja govori za njih obje.
Vijest o Alice neobicno me primirila. Ocito je krenula u neku vlastitu, neznanu misiju dok je
izbjegavala to što vec Aro ima za nju u planu.
Edvvard se oduševio što su nam Amazonke došle, jer Zafrina je bila izuzetno nadarena; njezin
je dar mogao poslužiti kao vrlo opasno napadacko oružje. Naravno, Edvvard nije tražio da
Zafrina stane na našu stranu u borbi, ali ako Volturi ne zastanu nakon što ugledaju naše
svjedoke, možda ce zastati kad ugledaju drugaciji prizor.
"Rijec je o vrlo cistoj iluziji", pojasnio je Edvvard kad se pokazalo da ništa ne vidim, kao i
obicno. Zafrini je moj imunitet bio zanimljiv i zabavan - nikada još nije susrela nešto takvo - pa
je nemirno stajala uz nas dok mi je Edvvard opisivao što propuštam. Edvvardove su se oci
pomalo zamutile kad je nastavio. "Veliku vecinu može nagnati da vide što god ona želi da vide
- da vide to, i ništa drugo. Na primjer, u ovom trenutku imam dojam da se nalazim sam usred
tropske prašume. Prizor mi je tako bistar da bih možda mogao povjerovati u njega, kad ne bih
i dalje osjecao da te grlim."
Zafrinine su se usne iskrivile u tvrdu inacicu smiješka. Sekundu potom, Edvvardove su se oci
opet fokusirale, i iscerio joj se.
"Dojmljivo", rekao je.
Renesmee je bila opcinjena našim razgovorom, pa je neustrašivo ispružila rucicu prema
Zafrini.
"Mogu ja vidjeti?" zamolila ju je.
"Sto bi htjela vidjeti?" upitala ju je Zafrina.
"To što si pokazala tati."
Zafrina je kimnula glavom, a ja sam zabrinuto promatrala kako Renes-meeine oci pocinju tupo
gledati u prazno. Sekundu potom, zasljepljujuci je osmijeh obasjao Renesmeeino lice.
"Još", zapovjedila je.
Nakon toga je bilo teško odvojiti Renesmee od Zafrine i njezinih lijepih slicica. To me brinulo,
jer sam bila posve sigurna da Zafrina može stvoriti prizore koji nisu ni najmanje lijepi. Ali kroz
Renesmeeine sam misli sama mogla vidjeti Zafrinine vizije - bile su bistre kao i bilo koje
sjecanje same Renesmee, kao da su stvarne - i tako osobno prosudivati jesu li ili nisu
primjerene.
Premda je nisam lako prepuštala, morala sam priznati da je dobro što Zafrina zabavlja
Renesmee. Trebale su mi slobodne ruke. Toliko sam toga trebala nauciti, i fizicki i psihicki, a
vremena je bilo tako malo.
Moj prvi pokušaj ucenja vještine borbe nije dobro prošao.
Edvvard me prikliještio uz tlo za otprilike dvije sekunde. Ali umjesto da mi dopusti da se
iskobeljam - što sam apsolutno mogla - odskocio je od mene. Smjesta sam shvatila da nešto nije u redu; bio je nepomican kao kamen, i samo je netremice gledao preko tratine na kojoj
smo vježbali.
"Oprosti, Bella", rekao je.
"Ne, dobro mi je", rekla sam. "Hajdemo opet."
"Ne mogu."
"Kako to misliš da ne možeš? Tek smo poceli." Nije mi odgovorio.
"Cuj, znam da mi ne ide, ali ne mogu se popraviti ako mi neceš pomoci."
Ništa nije rekao. Zaigrano sam skocila na njega. Nije se ni pokušao obraniti, pa smo oboje pali
na zemlju. Ostao je nepomican kad sam mu prislonila usne na grkljan.
"Pobjednica", objavila sam.
Stisnuo je oci, ali ništa nije rekao.
"Edvvarde? Što je bilo? Zašto me ne želiš uciti?"
Prošla je puna minuta prije nego što je opet progovorio.
"To mi je jednostavno... nepodnošljivo. Emmett i Rosalie znaju jednako koliko i ja. Tanya i
Eleazar vjerojatno znaju cak i više. Pitaj nekog drugog."
"To nije fer! Tebi ovo ide. Prije si pomogao Jasperu - borio si se s njim, a i sa svima ostalima.
Zašto neceš sa mnom? U cemu sam pogriješila?"
Iznureno je uzdahnuo. Oci su mu bile tamne, s jedva trackom zlata da ublaži crnilo.
"Kada te tako gledam, kada te analiziram kao metu. Kada vidim sve nacine na koje te mogu
ubiti..." Lecnuo se. "Sve mi to postane prestvarno. Nemamo baš toliko vremena da stvarno
bude neke razlike u tome tko ti je ucitelj. Bilo tko te može uputiti u temelje."
Namrgodila sam se.
Dotaknuo mi je nadureno izbocenu donju usnu i osmjehnuo se. "Uostalom, nepotrebno je.
Volturi ce se zaustaviti. Natjerat cemo ih da shvate."
"Ali što ako ne stanu! Moram ovo nauciti."
"Nadi si drugog ucitelja."
To nije bio naš zadnji razgovor o toj temi, ali nikad ga nisam uspjela natjerati da bar mrvicu
promijeni odluku.
Emmett je bio više nego voljan pomoci, premda mi je njegova poduka djelovala uvelike kao
osveta za sva ona obaranja ruke koja je izgubio. Da sam i dalje mogla dobivati modrice, bila
bih modra od glave do pete. Rose, Tanva i Eleazar bili su vrlo strpljivi i susretljivi. Njihove
lekcije podsjetile su me na Jasperovu poduku ostalima prošlog lipnja, premda su mi sjecanja
na to bila zamucena i nejasna. Nekim posjetiteljima moja je obuka bila zabavna, a neki su cak
ponudili pomoc. Nomad Garrett dao mi je nekoliko instrukcija - bio je iznenadujuce dobar
ucitelj; s ostalima je opcenito imao tako dobre odnose da sam se upitala kako to da nikada nije
pronašao koven. Jedanput sam se cak borila sa Zafrinom dok nas je Renesmee promatrala iz
Jacobova narucja. Naucila sam nekoliko trikova, ali nikad je više nisam zamolila za pomoc.
Ruku na srce, premda mi je Zafrina bila vrlo draga i znala sam da me nikad zaista ne bi
ozlijedila, bila sam u smrtnom strahu od te divlje žene.
Štošta sam naucila od svojih ucitelja, ali imala sam dojam da je moje znanje i dalje nepojmljivo
oskudno. Pojma nisam imala koliko bih sekundi izdržala u ogledu protiv Aleca i Jane. Samo
sam se mogla usrdno nadati da ce to biti dovoljno dugo da donese neku korist.
Svaku minutu u danu koju nisam provodila s Renesmee ili na poduci iz borbe, bila sam u
dvorištu i radila s Kate, nastojeci odgurnuti svoj unutarnji štit izvan vlastitog mozga kako bih
zaštitila nekog drugog. Edvvard me poticao u tim vježbama. Znala sam kako se nada da cu
pronaci nacin davanja doprinosa koji bi me zadovoljio, a u isti mah i zadržao podalje od prve
crte sukoba.
Išlo mi je zaista teško. Nisam imala ništa za što bih se primila, ništa cvrsto odakle bih pocela.
Imala sam samo svoju mahnitu želju da budem
od koristi, da mogu zadržati Edvvarda, Renesmee i što više clanova svoje obitelji sigurne uza
se. Imala sam dojam da se upinjem rastegnuti nevidljivu gumicu - gumicu koja se kad god joj
se prohtije može promijeniti iz konkretne opipljivosti u neopipljiv dim.
Samo je Edvvard bio voljan služiti nam kao pokusni kunic - primati šok za šokom od Kate dok
sam se ja nesposobno baktala po unutrašnjosti svoje glave. Znali smo raditi satima, i imala
sam dojam da bih trebala biti oblivena znojem od napora, ali, naravno, moje savršeno tijelo
nije me na takav nacin iznevjerilo. Iznurenost mi je bila potpuno psihicka.
Ubijalo me što je Edvvard taj koji mora patiti dok sam ga beskorisno grlila, a on se trzao i trzao
od Kateinih "slabih" udara. Davala sam sve od sebe da odgurnem svoj štit oko nas oboje;
svako toliko shvatila bih kako se to izvodi, a onda bi mi opet promaknulo.
Mrzila sam ovu vježbu i žalila što mi pomaže Kate, a ne Zafrina. Tada bi Edvvard samo morao
gledati Zafrinine iluzije, sve dok ga ne uspijem sprijeciti da ih vidi. Ali Kate je tvrdila da mi treba
bolja motivacija - cime je mislila na meni mrski prizor Edvvarda koji trpi bolove. Polako sam
pocinjala sumnjati u izjavu koju je dala prilikom našeg upoznavanja - da ne koristi svoj dar na
sadisticki nacin. Meni se cinilo da itekako uživa.
"Hej", veselo je rekao Edvvard, nastojeci prikriti svaki trag ispacenosti u glasu. Sve, samo
kako bi sprijecio da se vratim uvježbavanju borbe. "Ovaj put me jedva zapeklo. Dobro ti ide,
Bella."
Duboko sam udahnula, nastojeci dokuciti što sam to tocno izvela kako treba. Iskušala sam
elasticnu gumicu, nastojeci je nekako primorati da ostane cvrsta dok sam je rastezala od
sebe.
"Opet, Kate", protisnula sam kroz stisnute zube.
Kate je pritisnula dlan o Edvvardovo rame.
Odahnuo je. "Ovaj put, ništa."
Podigla je obrvu. "A da znaš da nije bilo slabo."
"Drago mi je", propentala sam.
"Pripremi se", kazala mi je i opet ispružila ruku prema Edvvardu.
Ovaj put je zadrhtao, a izmedu zuba mu se oteo tih siktaj.
"Oprosti! Oprosti! Oprosti!" ispalila sam i ugrizla se za usnu. Zašto nikako ne mogu to
pokopcati?
"Izvrsno ti ide, Bella", rekao je Edvvard i cvrsto me prigrlio. "Radiš na ovome zapravo tek
nekoliko dana, a vec ti uspijeva tu i tamo projicirati. Kate, reci joj kako joj dobro ide."
Kate je stisnula usne. "Ne znam. Ocito je daje obdarena izvanrednom sposobnošcu, koju
jedva da smo naceli. Sigurna sam da joj može ici i bolje. Samo joj nedostaje motivacija."
Blenula sam u nju u nevjerici, a usne su mi se automatski zadigle preko zuba. Kako je uopce
mogla pomisliti da mi nedostaje motivacija dok ona ravno preda mnom daje šokove
Edvvardu?
Zacula sam mrmljanje publike koje je postupno bivalo sve jace dok sam vježbala - isprva
samo od Eleazara, Carmen i Tanye, ali onda im je prišao Garrett, pa su došli i Benjamin i Tia,
te Siobhan i Maggie, a sad je cak i Alistair virio s prozora na drugom katu. Promatraci su se
složili s Edvvardom; smatrali su da mi vec dobro ide.
"Kate..." rekao je Edvvard upozoravajucim tonom kad joj je na pamet pao neki novi pristup, ali
ona je vec bila u pokretu. Odjurila je uz okuku rijeke do Zafrine, Senne i Renesmee, koje su
tamo polako šetale. Renesmee je držala Zafrinu za ruku dok su medusobno razmjenjivale
prizore, a Jacob ih je slijedio kao sjena na razdaljini od nekoliko koraka.
"Nessie," rekla je Kate - novopridošlice su se brzo poceli služiti tim iritantnim nadimkom, "bi li
voljela doci da pomogneš majci?"
"Ne", napola sam zarežala.
Edvvard me zagrlio da me primiri. Zbacila sam njegove ruke sa sebe upravo kad je Renesmee
dolepršala dvorištem do mene, s Kate, Zafrinom i Sennom tik iza sebe.
"Apsolutno ne, Kate", prosiktala sam.
Renesmee je ispružila rucice prema meni, pa sam je automatski primila u narucje. Privila se
uza me, umetnuvši glavu u šupljinu ispod moga ramena.
"Ali, mama, ja bih ti htjela pomoci", rekla je odlucnim glasom. Položila je dlan na moj vrat,
naglašavajuci svoju želju prizorima u kojima smo bile zajedno, kao tim.
"Ne", rekla sam i brzo ustuknula. Kate je promišljeno zakoraknula prema nama, pružajuci
ruku.
"Ne prilazi nam, Kate", upozorila sam je.
"Ne." Pocela nam se prikradati. Smješkala se kao lovac koji dovodi plijen pred zid.
Premjestila sam Renesmee tako da me primila za leda i nastavila uzmicati tempom kojim nam
je Kate prilazila. Sad sam si oslobodila šake, a ako bi Kate htjela da joj vlastite šake ostanu
spojene sa zapešcima, bilo bi joj bolje da zadrži razmak.
Kate to vjerojatno nije shvacala, jer nikada osobno nije upoznala strast koju majka gaji prema
svome djetetu. Zacijelo nije shvatila koliko je vec otišla dalje od tocke na kojoj je bila
predaleko. Obuzela me takva srdžba da mi je vidno polje dobilo cudnovatu crvenkastu nijansu,
a jezik mi je dobio okus zapaljene kovine. Snaga koju sam obicno s naporom susprezala
potekla mi je kroz mišice, i znala sam da bih je mogla zdrobiti u krhotine tvrde poput
dijamanata ako me na to natjera.
Gnjev je posve izoštrio svaki vid moga bica. Cak sam sada tocnije osjecala elasticnost svoga
štita - osjetila sam da to nije gumica koliko sloj, tanka opna što me obavija od glave do pete.
Kad mi je ljutnja prostrujala tijelom, bolje sam ga pojmila, cvršce obuhvatila. Rastegnula sam
ga oko sebe i dalje od sebe, potpuno umatajuci Renesmee njime, cisto za slucaj da Kate
probije moju obranu.
Kate mi se proracunato primaknula još za jedan korak, a srdito rezanje podiglo mi se iz grla i
otelo s cvrsto stisnutih zuba.
"Samo oprezno, Kate", upozorio ju je Edvvard.
Kate je prešla još jedan korak, a onda nacinila grešku koju je mogao prepoznati cak i netko
nestrucan poput mene. Udaljena od mene tek za razdaljinu kratka skoka, pogledala je u
stranu, prebacujuci pozornost s mene na Edvvarda.
Renesmee mi je bila sigurna na ledima; pripremila sam se na skok.
"Cuješ li išta od Nessie?" upitala ga je Kate, smireno i opušteno.
Edvvard je naglo ušao u prostor izmedu nas, zaprijecivši mi put do Kate.
"Ne, baš ništa", odgovorio je. "Daj sada Belli malo prostora da se smiri, Kate. Ne bi je smjela
tako izazivati. Znam da djeluje zrelije, ali stara je tek nekoliko mjeseci."
"Nemamo vremena to raditi u rukavicama, Edvvarde. Morat cemo je primorati. Imamo samo
nekoliko tjedana, a ona ima potencijala da—"
"Odmakni se na trenutak, Kate."
Kate se namrštila, ali primila je Edvvardovo upozorenje ozbiljnije nego moje.
Renesmee mi je držala dlan na vratu; prisjecala se Kateina napada, pokazivala mi da mi nije
time namjeravala nauditi, da je tata držao sve pod kontrolom...
To me nije smirilo. Vidljivi mi je spektar i dalje djelovao premazan grimizom. Ali bolje sam
vladala sobom, i uvidala mudrost u Kateinim rijecima. Bijes mi je pomogao. Brže cu uciti pod
pritiskom.
Sto nije znacilo da mi se to svida.
"Kate", zarežala sam. Položila sam ruku na Edwardova križa. Još sam osjecala svoj štit kao
snažan, elastican pokrov oko Renesmee i sebe. Potje-rala sam ga dalje, sileci ga da obujmi
Edvvarda. Nisam opažala nedostatak u rastezljivom tkivu, nikakvu prijetnju drapanja. Pocela
sam dahtati od napora, i rijeci su mi zazvucale zadihano, umjesto neustrašivo. "Opet", kazala
sam Kate. "Samo Edvvarda."
Prevrnula je ocima, ali priskocila je Edvvardu i pritisnula dlan na njegovo rame.
"Ništa", rekao je Edvvard. Cula sam mu smiješak u glasu. "A sada?" upitala je Kate. "Još
uvijek ništa."
"A sada?" Ovaj put joj se u glasu cuo napor. "Baš ništa."
Kate je prostenjala i odmaknula se.
"Vidite li ovo?" upitala je Zafrina svojim dubokim, divljim glasom, napeto gledajuci nas troje.
Govorila je engleski na cudan nacin, naglašavajuci rijeci na neocekivanim mjestima.
"Ne vidim ništa što ne bih trebao", rekao je Edvvard.
"A ti, Renesmee?" upitala ju je Zafrina.
Renesmee se osmjehnula Zafrini i odmahnula glavom.
Srdžba mi je gotovo potpuno splasnula, pa sam stisnula zube i jace dahtala dok sam
odgurivala elasticni štit; cinio mi se sve težim što sam ga dulje držala. Odupirao se, povlacio
prema unutra.
"Nemojte se prepasti", upozorila je Zafrina malu skupinu koja me promatrala. "Htjela bih vidjeti dokle ga može proširiti."
Svi su ostali zgranuto zinuli u cudu - Eleazar, Carmen, Tanva, Garrett, Benjamin, Tia,
Siobhan, Maggie - svi izuzev Senne, koja je djelovala pripravno na to što je Zafrina vec
naumila. Ostalima su pogledi bili prazni, a lica zabrinuta.
"Podignite ruku kada vam se vrati vid", uputila ih je Zafrina. "Dakle, Bella. Da vidimo koliko ih možeš obuhvatiti štitom."Glasno sam otpuhnula. Kate se nalazila najbliže meni, s izuzetkom Edvvarda i Renesmee, ali
cak je i ona bila otprilike tri metra dalje. Stisnula sam celjust i uprla, nastojeci odgurnuti tu
odupirucu, otpornu zaštitu dalje od sebe. Mic po mic, pomicala sam je prema Kate, opiruci se
reakciji koja mi se protivila sa svakim osvojenim milimetrom. Dok sam se tako trudila, gledala
sam samo Kateinu zabrinutu reakciju, i tiho, hrapavo odahnula kad su joj oci trepnule i
fokusirale se. Podigla je ruku.
"Cudesno!" promrmljao je Edvvard sebi u bradu. "To je kao jednosmjerno zrcalo. Mogu ocitati
sve što misle, ali oni ne mogu doprijeti do mene iza njega. A cujem i Renesmee, premda
nisam mogao dok sam se nalazio izvana. Kladim se da bi mi Kate sada mogla dati šok, jer je
pod ovojnicom. Još uvijek ne mogu cuti tebe... hmmm. Kako to funkcionira. Pitam seje li..."
Nastavio je nešto mrmljati za sebe, ali nisam mogla slušati što govori. Zaškrgutala sam
zubima, ne bih li potjerala štit sve do Garretta, koji je stajao najbliže Kate. Podigao je ruku.
"Vrlo dobro", pohvalila me Zafrina. "A sad—"
Ali prerano je progovorila; ispustila sam oštar dahtaj, osjetivši kako mi se štit naglo stišce,
poput previše nategnute gumice što se trzajem vraca u prvotni oblik. Osjetivši prvi put sljepilo
koje je Zafrina docarala ostalima, Renesmee mi je zadrhtala na ledima. Umorno sam se
oduprla elasticnom stezanju, tjerajuci štit da je ponovno obuhvati.
"Može mala stanka?" propentala sam. Otkako sam postala vampir, nisam nijedanput osjetila
potrebu za odmorom prije ovog trenutka. Neobicno me pogadalo to što se u isti mah osjecam
tako iscrpljeno, a opet i tako snažno.
"Naravno", rekla je Zafrina, a promatraci su se opustili kad im je vratila vid.
"Kate", pozvao ju je Garrett kad su ostali poceli šaptati i blago se odmicati, pogodeni
trenutkom sljepila; vampiri nemaju naviku osjecati se ranjivo. Visoki Garrett kose boje pijeska
bio je jedini nedaroviti besmrtnik kojega su nekako privlacili moji satovi poduke. Upitala sam
se u cemu je tu mamac za tog pustolova.
"Radije nemoj, Garrette", upozorio gaje Edvvard.
Garrett je nastavio ici prema Kate usprkos upozorenju, stišcuci usne dok je nagadao. "Kažu
da možeš oboriti vampira nauznak."
"Da", potvrdila mu je. Zatim se zlocesto osmjehnula i mahnula mu prstima da pride. "Zanima
te?"
Garrett je slegnuo ramenima. "To još nisam vidio. Zvuci mi pomalo pretjerano..."
"Možda", rekla je Kate, odjednom se uozbiljivši. "Možda to samo djeluje na slabe ili mlade.
Nisam sigurna. Ti mi, pak, izgledaš snažno. Možda možeš podnijeti moj dar." Ispružila je ruku
prema njemu, dlanom naviše - ocito ga pozivajuci. Usne su joj se trznule, a ja sam bila prilicno
sigurna da je njezin ozbiljan izraz bio tek pokušaj da ga smota.
Garrett se iscerio na taj izazov. Vrlo siguran u sebe, dotaknuo joj je dlan kažiprstom.
A onda je glasno zijevnuo, a koljena su mu klecnula i svalio se na leda. Glavom je odalamio
po komadu granita i zacuo se glasan prasak. Šokirala sam se kad sam to vidjela. Nagoni su
mi se usprotivili pogledu na ovako onesposobljenog besmrtnika; prizor je bio suštinski
pogrešan.
"Što sam ti rekao", promrsio je Edvvard.
Garrettovi su kapci zadrhtali na nekoliko sekundi, a onda su mu se oci razrogacile.
Zabezeknuto je pogledao u Kate, koja se smješkala nad njim, i zacuden mu je osmijeh
obasjao lice.
"Opa", rekao je.
"Je li ti prijalo?" sumnjicavo ga je upitala.
"Nisam lud," nasmijao se, odmahujuci glavom dok se polako uspravljao na koljena, "ali, hej,
koja je ovo provala!"
"Tako se prica."
Edvvard je zakolutao ocima.
A onda je iz prednjeg dvorišta doprla prigušena prepirka. Cula sam kako Carlisle nastoji
nadglasati graju iznenadenih glasova.
"Je li vas Alice poslala?" upitao je nekoga nesigurnim, pomalo uzrujanim glasom.
Još jedan neocekivan gost?
Edvvard je sijevnuo u kucu, a vecina ostalih postupila je kao on. Otišla sam sporije za njima, i
dalje noseci Renesmee na ledima. Htjela sam dati Carlisleu malo vremena. Da pripremi
novoga gosta, stvori u njemu ili njoj pojam o onome što ga ceka.
Povukla sam Renesmee u narucje dok sam oprezno obilazila kucu da udem na kuhinjska
vrata, osluškujuci ono što nisam mogla vidjeti.
"Nitko nas nije poslao", odgovorio je dubok, šapatan glas na Carlisleovo pitanje. Smjesta me
podsjetio na prastare glasove Ara i Caiusa, i skamenila sam se netom nakon što sam ušla u
kuhinju.
Znala sam da je u glavnoj sobi gužva - gotovo su svi otišli onamo da vide najnovije pridošlice -
ali jedva da se išta culo. Plitko disanje, to je bilo sve.
Carlisle je zvucao nepovjerljivo kad je odgovorio. "Pa kako to da ste onda došli?"
"Vijest putuje", odgovorio je drugaciji glas, šuškast jednako kao i prvi. "Culi smo kako se
govorka da Volturi krecu na vas. Kako se šapuce
da im se necete oduprijeti sami. Ocito, glasine su bile tocne. Ovo je dojmljiv skup."
"Ne prkosimo Volturima", odgovorio mu je Carlisle napetim tonom. "Došlo je do nesporazuma,
to je sve. Vrlo ozbiljnog nesporazuma, svakako, ali nadamo se da cemo ga uspjeti razriješiti.
To što vidite su svjedoci. Samo želimo da nas Volturi saslušaju. Nismo—"
"Ne zanima nas što kažu da ste skrivili", upao mu je prvi glas u rijec. "I ne zanima nas jeste li
se ogriješili o zakon."
"Niti koliko ozbiljno", dometnuo je drugi.
"Cekamo vec tisucljece i pol da se netko suprotstavi toj talijanskoj bagri", kazao je prvi. "Ako
ima i najmanjih izgleda da ih se svrgne, bit cemo tu da to vidimo."
"Ili cak da pomognemo da ih se porazi", dodao je drugi. Govorili su u glatkom tandemu, tako
slicnih glasova da bi manje osjetljive uši pretpostavile kako postoji samo jedan govornik.
"Budemo li smatrali da postoje izgledi za uspjeh."
"Bella?" pozvao me Edvvard tvrdim glasom. "Donesi ovamo Renesmee, molim te. Možda bi
trebalo iskušati tvrdnje naših posjetitelja iz Rumunjske."
Bilo mi je lakše jer sam znala da bi polovina vampira iz druge sobe vjerojatno pritekla
Renesmee u pomoc kad bi se ti Rumunji uzrujali zbog nje. Nije mi se svidalo kako zvuce, a ni
kako im glasovi odišu mracnom prijetnjom. Kad sam ušla u sobu, vidjela sam da ih nisam jedina tako doživjela. Vecina nepokretnih vampira neprijateljski ih je strijeljala pogledom, a
nekolicina se - Carmen, Tanva, Zafrina i Senna - premjestila u pomalo obrambeni stav izmedu
novopridošlica i Renesmee.
Vampiri na vratima bili su i sitni i niski, jedan tamnokos, a drugi tako pepeljasto plave kose da
je izgledala blijedoplavo. Koža im je izgledala jednako praškasto kao i koža Voltura, premda
mi se to nije cinilo toliko izraženo. Nisam mogla biti sigurna u to, jer Volture sam imala priliku
vidjeti jedino ljudskim ocima; nisam ih mogla usporediti kako treba. Oštre, uske oci bile su im
tamne bordo nijanse, bez mlijecnih opni. Nosili su vrlo jednostavnu crnu odjecu koja je mogla
proci kao suvremena, ali davala je naslutiti na starije krojeve.
Tamni se iscerio kad sam izašla na vidik. "Vidi, vidi, Carlisle. Pa bio si ti zlocest, zar ne?"
"Ona nije to što misliš, Stefane."
"A ne bi nas bilo briga niti da je", odvratio mu je plavi. "Kao što smo vec rekli."
"Onda slobodno smijete promatrati, Vladimire, ali nama nipošto nije namjera usprotiviti se
Volturima, kao što smo mi vec rekli."
"Onda cemo samo držati fige", zapoceo je Stefan.
"U nadi da ce nam se posreciti", završio je Vladimir.
Na koncu smo prikupili sedamnaestero svjedoka - Irce: Siobhan, Liama i Maggie, Egipcane:
Amuna, Kebi, Benjamina i Tiu, Amazonke: Zafrinu i Sennu, Rumunje: Vladimira i Stefana, te
nomade: Charlotte i Petera, Garretta, Alistaira, Mary, te Randalla - povrh svoje
jedanaesteroclane obitelji. Tanva, Kate, Eleazar i Carmen tražili su da ih se ubraja u našu
obitelj.
S izuzetkom Voltura, to je vjerojatno bilo najvece prijateljsko okupljanje zrelih vampira u
besmrtnickoj povijesti.
Sve nas je pomalo pocela obuzimati nada. Cak si ni ja nisam mogla pomoci. Renesmee je
toliko njih osvojila u tako kratkom vremenu. Volturi bi trebali saslušati tek na najkracu
sekundicu...
Posljednja dva preživjela Rumunja - usredotocena samo na svoju ogorcenu kivnju na one koji su srušili njihovo carstvo prije tisucu petsto godina - sve su prihvacali kako je dolazilo. Nisu
htjeli dotaknuti Renesmee, ali nisu pokazivali ni odbojnost prema njoj. Cinilo se da ih naš
savez s vukodlacima nekako zagonetno veseli. Gledali su kako uvježbavam svoj štit sa
Zafrinom i Kate, gledali su kako Edvvard odgovara na neizrecena pitanja, gledali su kako
Benjamin izvlaci gejzire vode iz rijeke ili oštre nalete vjetra iz mirnoga zraka samo uz pomoc uma, i oci su im se žarile od usrdne nade da su Volturi napokon dobili sebi ravne.
Nismo se nadali istim stvarima, ali svi smo se nadali.






_________________
Nazad na vrh Ići dole
http://twilightserbia-4ever.vampire-legend.com
 
32.Drustvo
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Bonton
» Emil Zola
» RADOJE DOMANOVIĆ " DANGA "
» Isidora Sekulic
» Najpoznatiji generali

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Twilight Serbia :: Twilight saga :: Treca knjiga - Bella-
Skoči na: