Twilight Serbia
DOBRODOSLI NA FORUM O TWILIGHT-U!!
P.S.Forum je noviji...
GOSTI NE VIDE CEO FORUM,TEK KAD SE REGG MOZETE VIDETI FORUM!A VERUJTE MI NECETE SAZALII!
TAKO DA SE TRAZE 2 MODERATORA i DIZAJNERE!!
REGISTRUJTE SE,BUDITE REDOVNI I AKO ZNATE DA RADITE U PS ILI IMATE ISKUSTVA SA FORUMIMA PRIJAVITE SE!
ADMIN TEAM!

Twilight Serbia


 
PrijemPortalČesto Postavljana PitanjaTražiLista članovaRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 34.Objavljeno

Ići dole 
AutorPoruka
*TWILIGHT girl*
THE CULLEN CLAN
THE CULLEN CLAN
avatar

Ženski Ovan Broj poruka : 5935
Vampire age : 7381
Reputation : 1
Datum upisa : 11.06.2009
Godina : 23
Lokacija : in Forks with Edward.....xDD

PočaljiNaslov: 34.Objavljeno   Pet Jul 02, 2010 2:50 pm

Zacula sam glazbu još dok sam bila u autu. Edvvard nije ni taknuo glasovir od one noci kad je
Alice otišla. Sada sam, dok sam zatvarala vrata automobila, cula kako pjesma premosnicom
prelazi u moju uspavanku. Edvvard je pozdravljao moj povratak kuci.
Polako sam izvadila Renesmee iz auta - cvrsto je spavala; nije nas bilo cijeli dan. Jacob je
ostao kod Charlieja - rekao je da ce ga Sue odvesti doma. Upitala sam se ne nastoji li on to
strpati što više doživljaja u glavu ne bi li zatomio sjecanje na izraz moga lica kad sam ušla u
Charliejevu kucu.
Dok sam sada sporo hodala prema kuci Cullenovih, shvatila sam da su nada i polet koji su
jutros gotovo vidljivom aurom obavijale veliku bijelu kucu potjecale i od mene. Sada mi se
cinila tudom.
Došlo mije da opet zaplacem kad sam cula kako Edvvard svira za mene. Ali pribrala sam se.
Nisam htjela da išta posumnja. Necu ostaviti tragove za Ara u njegovu umu ako se ikako bude
dalo.
Edvvard je okrenuo glavu i osmjehnuo se kad sam se pojavila na vratima, ali nije prestao
svirati.
"Dobro došla", rekao je, kao da je dan posve obican. Kao da u sobi nema dvanaest drugih
vampira u razlicitim aktivnostima, dok ih se još tuce mota u blizini. "Je li vam bilo lijepo danas
s Charliejem?"
"Je. Oprosti što me tako dugo nije bilo. Skoknula sam nešto kupiti Renesmee za Božic. Znam
da to nece biti neki narociti dogadaj, ali..." Slegnula sam ramenima.
Edvvardu su se kutovi usana snuždili. Prestao je svirati i obrnuo se na stolici, okrenuvši se
cijelim tijelom prema meni. Primio me jednom rukom za struk i privukao bliže. "Nisam baš
razmišljao o tome. Ako ti želiš da to bude dogadaj—"
"Ne", prekinula sam ga. Lecnula sam se u sebi na pojam da bih morala izigravati više
oduševljenja od najnužnijeg. "Samo nisam htjela pustiti da prode a da joj nešto ne darujem."
"Smijem li vidjeti?"
"Ako hoceš. Obicna sitnica."
Renesmee je tvrdo spavala, nježno mi hrcuci uz vrat. Zavidjela sam joj. Bilo bi lijepo da mogu
pobjeci od stvarnosti, pa makar i na nekoliko sati.
Oprezno sam išceprkala baršunastu vrecicu za dragulje iz torbice, a da je nisam otvorila
dovoljno da Edvvard opazi gotovinu koju još uvijek imam kod sebe.
"Privukla mi je pogled iz izloga jednog antikvarijata dok sam se vozila onuda."
Istresla sam mu mali zlatni privjesak na dlan. Bio je okrugao, s obrubom tankih vitica
ugraviranim u vanjski rub kruga. Edvvard je otkopcao bravicu i pogledao unutra. Tu se nalazilo
mjesto za malu sliku i, sa suprotne strane, natpis na francuskom.
"Znaš li što to znaci?" upitao me drugacijim tonom, suzdržanijim nego dosad.
"Prodavac mi je rekao da piše nešto otprilike kao 'više od vlastita života'. Je li to tocno?"
"Da, dobro je preveo."
Pogledao je u mene, proucavajuci me ocima boje topaza. Na trenutak sam mu uzvratila
pogled, a onda sam se pocela pretvarati da mije televizija odvukla pažnju.
"Nadam se da ce joj se svidjeti", promrmljala sam.
"Naravno da hoce", rekao je lagano, opušteno, iako sam te sekunde bila sigurna da on zna
kako nešto krijem od njega. Takoder sam bila sigurna da pojma nema o cemu se konkretno
radi.
"Daj da je odvedemo kuci", predložio je, ustao i obgrlio me oko ramena.
Oklijevala sam.
"Sto je?" priupitao me.
"Malo bih vježbala s Emmettom..." Cijeli mi je dan otišao na bitni zadatak; osjecala sam da
kasnim.
Emmett - koji je sjedio na kaucu s Rose i, naravno, s daljinskim u ruci - podigao je pogled i
iscerio se u išcekivanju. "Izvrsno. Trebalo bi prorijediti šumu."
Edvvard se namrštio na Emmetta, a zatim i na mene. "Sutra ce biti napretek vremena za to",
rekao je. "Ne pricaj gluposti", potužila sam se. "Više ni za što nema vremena napretek. Taj
pojam više ne postoji. Moram mnogo toga nauciti i—"
Upao mi je u rijec. "Sutra."
A lice mu je imalo takav izraz da se ni Emmett nije usudio usprotiviti.
Iznenadilo me koliko sam se teško vratila u rutinu koja mi je, napokon, bila posve nova. Ali
nakon gubitka cak i te mrvice nade koju sam dotad gajila u sebi sve mi je pocelo djelovati
nemoguce.
Pokušala sam se usredotociti na pozitivno. Postoji mogucnost da mi kci preživi to što stiže,
kao i Jacob. Ako oni imaju buducnost, onda je to svojevrsna pobjeda, zar ne? Naša mala
družina zacijelo ce uspjeti izdržati dovoljno dugo, ako Jacob i Renesmee vec budu imali priliku
za bijeg. Da, Aliceina bi stategija imala smisla samo ako pružimo zaista snažan otpor. Dakle, i
to bi bila svojevrsna pobjeda, ako se ima u vidu da se nitko vec tisucljecima nije ozbiljno
suprotstavio Volturima.
Nece to biti kraj svijeta. Samo kraj Cullenovih. Kraj Edvvarda, kraj mene.
Tako mi je bilo draže - barem što se ovog zadnjeg tice. Ne želim opet živjeti bez Edvvarda;
ako on napušta ovaj svijet, onda cu ga slijediti u stopu.
Tu i tamo sam se znala usput upitati hoce li nas išta cekati s druge strane. Znala sam da
Edvvard baš ne vjeruje u to, ali Carlisle je vjerovao. Sama to nisam mogla zamisliti. S druge
strane, nisam mogla zamisliti ni da Edvvard nekako, negdje ne bi postojao. Uspijemo li biti
zajedno bilo gdje, onda ce to ipak biti sretan svršetak.
I tako se moj dnevni ritam nastavio, samo uvelike teže nego prije.
Za Božic smo posjetili Charlieja, Edvvard, Renesmee, Jacob i ja. Došao je i cijeli Jacobov
copor, uz Sama, Emily i Sue. Jako mi je pomagalo što su tu, u Charliejevim tijesnim sobama,
što su natisnuli krupna, topla tijela u zakutke oko oskudno okicena drvca - tocno se vidjelo
gdje mu je dosadilo, pa je prestao kititi - i što se tiskaju po namještaju. Uvijek se moglo
racunati na to da ce vukodlaci jedva cekati predstojecu borbu, ma koliko samoubilacku.
Nabrijanim su uzbudenjem stvarali ugodno strujanje koje je prikrivalo moju krajnju
obeshrabrenost. Edvvard je, kao i uvijek, bio bolji glumac od mene.
Renesmee je nosila privjesak koji sam joj poklonila u zoru, a u džepu jaknice imala je MP3
plaver koji joj je poklonio Edvvard - sitan aparatic
u koji stane pet tisuca pjesama, vec dupke pun onih koje su Edvvardu najdraže. Oko zapešca
je imala komplicirano ispletenu narukvicu, quile-utesku inacicu zarucnickog prstena. Edvvard
je zbog nje škrgutao zubima, ali meni nije smetala.
Uskoro, tako uskoro, predat cuje Jacobu na cuvanje. Kako da me onda smeta bilo kakav
simbol predanosti u koju polažem tolika nadanja?
Edvvard je spasio situaciju time što je narucio i dar za Charlieja. Stigao je jucer - prioritetnom
dostavom u roku od jedne noci - i Charlie je proveo cijelo prijepodne u citanju debelog
prirucnika s uputama za svoj novi sonarni sustav za ribice.
Sudeci prema teku vukodlaka, Sue je ocito spremila dobar rucak. Upitala sam se kako bi ovo
okupljanje izgledalo nekom izvana. Igramo li dovoljno dobro svoje uloge? Bi li neki neznanac
smatrao da smo tek krug sretnih prijatelja što opušteno slave blagdan u dobrom raspoloženju?
Mislim da je i Edvvardu i Jacobu laknulo koliko i meni kad je došlo vrijeme za odlazak. Bilo
mije cudno trošiti snagu na izigravanje ljudi kad je pred nama toliko hitnijih poslova. Teško
sam se uspijevala usredotociti. U isti mah, ovo je vrlo vjerojatno bio posljednji put što vidim
Charlieja. Možda sam imala srece što sam se osjecala previše oduzeto da to zaista doživim.
Majku nisam vidjela od vjencanja, ali shvatila sam da mi samo može biti drago zbog
postupnog razdvajanja koje je pocelo prije dvije godine. Bila je odviše krhka za moj svijet.
Nisam htjela da na bilo koji nacin ima veze s ovim. Charlie je bio jaci od nje.
Možda je cak bio dovoljno jak da se sada oprostimo, ali ja nisam bila.
U autu je bilo vrlo tiho; vani je kiša bila tek maglica, na rubu izmedu kapi vode i leda.
Renesmee mi je sjedila u krilu i igrala se privjeskom, otvarajuci ga i zatvarajuci. Promatrala
sam je i zamišljala što bih sada sve rekla Jacobu kad ne bih morala skrivati rijeci od
Edvvardove glave.
Bude li ikada opet sigurno, odvedi je Charlieju. Ispricaj mu jednog dana cijelu pricu. Reci mu
kako sam ga voljela, kako ga nisam mogla ostaviti cak i kad mije ljudski život završio. Reci mu
da je bio najbolji otac. Reci mu da kaže Renee da je volim, da se tako nadam da ce biti sretna
i zadovoljna...
Morat cu dati Jacobu dokumente prije nego što bude prekasno. Dat cu mu i poruku za
Charlieja. Kao i pismo za Renesmee. Da ga procita kad me više ne bude bilo da joj sama
kažem da je volim.
Kuca Cullenovih izvana nije izgledala drugacije kad smo zašli na livadu, ali iznutra sam cula
neku prigušenu vrevu. Mnogi su prigušeni glasovi
mrmorili i režali. Zvucali su napeto, i zvucali su kao da se svadaju. Razabirala sam Carlisleov i
Amunov glas cešce nego ostale.
Edvvard je parkirao pred kucom umjesto da se odveze okolo do garaže. Razmijenili smo
kratak, zabrinut pogled prije nego što smo izašli iz auta.
Jacob je promijenio držanje; postao je ozbiljan i oprezan u licu. Pretpostavila sam da sad
reagira kao Alfa. Nešto se ocito dogodilo, pa je odlucio saznati podatke koji ce trebati njemu i
Samu."Alistair je otišao", promrmljao je Edvvard dok smo hitro prelazili stube.
U glavnoj se sobi žarište sukoba jasno vidjelo. Uza zidove je stajao obruc gledatelja, svih
vampira koji su nam se pridružili, izuzev Alistaira i trojice ukljucenih u svadu. Esme, Kebi i Tia
stajale su najbliže trojcu vampira u centru pažnje; na sredini sobe Amun je siktao na Carlislea i
Benjamina.
Edvvard je stisnuo celjust i brzo prišao Esme, vukuci me za ruku. Privila sam Renesmee na
prsa.
"Amune, ako ti se ide, nitko te ne sili da ostaneš", smireno je rekao Carlisle.
"Pola ceš mi kovena ukrasti, Carlisle!" graknuo je Amun i upro prstom u Benjamina. "Jesi li me
zato pozvao da dodem? Da bi me pokrao?"
Carlisle je uzdahnuo, a Benjamin je zakolutao ocima.
"Da, Carlisle se posvadao s Volturima i ugrozio cijelu svoju obitelj, samo da mene namami
ovamo u smrt", sarkasticno je rekao Benjamin. "Budi razuman, Amune. Odlucio sam se
postaviti kako treba - a ne prici nekom drugom kovenu. Ti, jasno, slobodno ucini što želiš, kao
što ti je Carlisle i rekao."
"Ovo nece izaci na dobro", zarežao je Amun. "Alistair je jedini pri sebi. Bolje da svi
pobjegnemo."
"Razmisli malo za koga kažeš daje pri sebi", promrmljala je tiho Tia za sebe.
"Sve ce nas poklati!"
"Nece doci do borbe", rekao je Carlisle sigurnim tonom. "To ti kažeš!"
"Ako dode, uvijek možeš promijeniti stranu, Amune. Volturi ce ti sigurno biti zahvalni na
pomoci."
Amun mu se iskezio. "Možda to i jest odgovor."
Carlisle mu je odgovorio blago i iskreno. "Ne bih ti zamjerio na tome, Amune. Dugo smo vec
prijatelji, ali nikada ne bih tražio da pogineš za mene."
I Amun je stišao ton. "Ali Benjamin ce stradati s vama."
Carlisle je stavio ruku Amunu na rame; Amun ju je otresao sa sebe.
"Ostat cu, Carlisle, ali to bi ti moglo naškoditi. Prici cu im bude li to nacin da se preživi. Svi ste
vi glupi ako mislite da možete prkositi Volturima." Namrgodio se, te uzdahnuo, bacio pogled
na Renesmee i mene, te iznurenim tonom dodao: "Posvjedocit cu da je dijete naraslo. To je
cijela istina. Svakome bi to bilo ocito."
"Ništa više nismo ni tražili."
Amun je složio grimasu. "Ali više cete dobiti, izgleda." Okomio se na Benjamina. "Podario sam
ti život. A ti ceš ga sada potratiti."
Benjaminovo je lice izgledalo hladnije nego što sam ga ikad vidjela; izraz mu je stvarao
neobican kontrast s djecackim crtama lica. "Šteta što pritom nisi mogao zamijeniti i moju volju
svojom; možda bi tada bio zadovoljan mnome."
Amun je stisnuo oci. Naglo je mahnuo Kebi, pa su šutke prošli pokraj nas i izašli na glavna
vrata.
"Nece on otici," tiho mi je rekao Edvvard, "ali ubuduce ce se držati još distanciranije. Nije
blefirao kad je spomenuo da bi mogao prijeci Volturima."
"Zašto je Alistair otišao?" prošaptala sam.
"Nitko ne zna tocno; nije ostavio poruku. Iz njegova je gundanja bilo jasno kako smatra da je
borba neizbježna. Usprkos svome držanju, zapravo mu je previše stalo do Carlislea da bi se
svrstao uz Volture. Pretpostavljam da je zakljucio kako je opasnost prevelika." Edvvard je
slegnuo ramenima.
Premda je razgovor ocito bio voden samo izmedu nas dvoje, jasno da su ga culi i svi ostali.
Eleazar je odgovorio na Edvvardov komentar kao da je bio namijenjen svima.
"Sudeci prema njegovim mrmljanjima, nije stvar bila samo u tome. Nismo mnogo razgovarali o
namjerama Voltura, ali Alistaira je brinulo da nas nece saslušati, ma koliko nepobitno mi
uspjeli dokazati vašu nevinost. On smatra da ce Volturi naci izliku da ostvare cilj zbog kojega
su došli."
Vampiri su se pogledali s nelagodom. Smetala im je pomisao da bi Volturi bili voljni u vlastitu
korist okrenuti cak i svoj nedodirljivi zakon. Pribrani su ostali samo Rumunji, ironicno se
smješkajuci. Kao da ih je zabavljalo što ostali žele imati dobro mišljenje o njihovim davnašnjim
neprijateljima.
Povele su se mnoge prigušene rasprave u isti mah, ali ja sam pocela slušati Rumunje. Možda
zato što je svjetlokosi Vladimir stalno pogledavao prema meni.
"Da znaš kako se nadam da je Alistair tu bio u pravu", prišapnuo je Stefan Vladimiru. "Bez
obzira na ishod, vijest ce se procuti. Vec je i vrijeme da naš svijet vidi u što su se Volturi
izmetnuli. Nikada nece pasti ako svi budu vjerovali u tu bljezgariju da oni štite naš nacin
života."
"Dok smo mi vladali, barem smo otvoreno priznavali što smo i tko smo", odvratio mu je
Vladimir.
Stefan je kimnuo glavom. "Nikada nismo stavljali bijele kape na glavu i prozivali se svecima."
"Mislim da je kucnuo cas za borbu", rekao je Vladimir. "Kako bismo uopce mogli pronaci bolju
silu koja bi bila na našoj strani? Drugu priliku koja bi bila ovako dobra?"
"Ništa nije nemoguce. Možda jednog dana—"
"Cekamo vec tisucljece i pol, Stefane. A oni su s godinama samo jacali." Vladimir je zastao i
opet me pogledao. Nije se iznenadio opazivši da i ja njega gledam. "Odnesu li Volturi pobjedu
u ovome sukobu, otici ce mocniji nego što su došli. Svakim osvajanjem uvecavaju svoju
snagu. Pomisli što bi im samo mogla dati ova novorodena" - mahnuo je bradom prema meni -
"a ona tek što je pocela otkrivati svoje darove. Pa još i zemljonosac." Vladimir je kimnuo
prema Benjaminu, koji se ukrutio. Sada su gotovo svi prisluškivali Rumunje, kao ja. "Uza one
svoje blizance ne treba im opsjenarka, kao ni plameni dodir." Pogled mu je pao na Zafrinu, a
zatim na Kate.
Stefan je pogledao Edvvarda. "Nije im ni citac misli baš neophodan. Ali shvacam što hoceš
reci. Doista, imali bi velike dobiti od pobjede."
"Vece dobiti nego što bismo im smjeli dopustiti, slažeš li se?"
Stefan je uzdahnuo. "Mislim da se moram složiti. A to znaci..."
"Da im se moramo oduprijeti dok još ima nade."
"Uspijemo li ih makar samo osakatiti, razobliciti..."
"Onda ce, jednog dana, drugi dovršiti posao."
"I naplatiti im našu davnašnju vendetu. Napokon."
Na trenutak su ukrstili poglede, a onda promrmljali uglas. "Cini se da nema drugog nacina."
"Znaci, borit cemo se", rekao je Stefan.
Premda sam uvidala da se lome, da se nagon za samoocuvanjem nadmece u njima s
potrebom da se osvete, osmijeh koji su razmijenili bio je pun željnog išcekivanja.
"Borit cemo se", složio se Vladimir.
Slutila sam da je to dobro; kao i Alistair, bila sam uvjerena da se bitka ne može izbjeci. U tom
slucaju, još dva vampira na našoj strani mogla bi biti samo od koristi. Ali ipak sam zadrhtala
zbog odluke Rumunja.
"I mi cemo se boriti", rekla je Tia, a ozbiljan joj je glas zazvucao svecanije nego ikad. "Držimo
da ce Volturi nadici svoje ovlasti. Nemamo im želje pripasti." Pogled joj se zadržao na
partneru.
Benjamin se iscerio i bacio zlocest pogled prema Rumunjima. "Sve mi se cini da sam vruca
roba. Izgleda da cu morati silom izboriti svoje pravo na slobodu."
"Nece mi biti prvi put da se borim protiv potpadanja pod vlast kralja", posprdno je kazao
Garrett. Prišao je Benjaminu i pljesnuo ga po ledima. "Živjela sloboda od ugnjetavanja."
"Mi stojimo uz Carlislea", rekla je Tanva. "I borit cemo se s njime."
Izjava Rumunja kao da je i u svima ostalima stvorila potrebu da se ocituju.
"Mi nismo donijeli odluku", rekao je Peter. Spustio je pogled na svoju sitnu družicu; Charlotte
je nezadovoljno iskrivila usne. Cinilo se daje ona donijela odluku. Upitala sam se kakvu.
"Isto vrijedi za mene", rekao je Randall.
"I za mene", dodala je Mary.
"Copori ce se boriti na strani Cullenovih", odjednom je kazao Jacob. "Mi se vampira ne
bojimo", dodao je s podsmijehom.
"Kad ste djeca", promrsio je Peter.
"Male bebe", ispravio ga je Randall.
Jacob im se izazivacki iscerio.
"Pa, racunajte i na mene", rekla je Maggie, izmaknuvši se ruci kojom ju je Siobhan pridržavala.
"Znam da je istina na Carlisleovoj strani. Ne mogu to zanemariti."
Siobhan je zabrinuto pogledala u mladu pripadnicu svojega kovena. "Carlisle," rekla je kao da
su sami, ne hajuci za odjednom formalno ozracje okupljanja, neocekivanu provalu ocitovanja,
"ne bih htjela da se ovo pretvori u obracun."
"Ne bih ni ja, Siobhan. Znaš da je to posljednje što bih želio." Suzdržano se osmjehnuo.
"Možda bi se ti trebala usredotociti na održavanje mira." "Znaš da ne bi bilo koristi od toga",
rekla je.
Prisjetila sam se rasprave Rose i Carlislea o predvodnici Iraca; Carlisle je vjerovao da Siobhan
ima neki istancani, ali mocni dar tjeranja vode na svoj mlin - no Siobhan nije sama vjerovala u
to.
"Ne može štetiti", rekao je Carlisle.
Siobhan je prevrnula ocima. "Da si predocim ishod koji želim?" sarkasticno ga je upitala.
Carlisle se sada otvoreno smješkao. "Ako nemaš ništa protiv."
"Onda nema potrebe da se moj koven ocituje, zar ne?" otpovrnula mu je. "Buduci da borba
više nije moguca." Vratila je ruku Maggie na rame i privukla djevojku bliže sebi. Siobhanin
partner Liam samo je šutke, bezizražajno stajao.Gotovo sve ostale u prostoriji krajnje je zbunio ocito šaljiv razgovor Carlislea i Siobhan, ali oni
im se nisu potrudili objasniti o cemu se radi.
Tu je za veceras bio kraj dramaticnim govorima. Skupina se polako razišla, neki u lov, a neki
da si prekrate vrijeme Carlisleovim knjigama, ili televizijom, ili racunalima.
Edvvard, Renesmee i ja otišli smo u lov. Prikrpao nam se i Jacob.
"Glupe pijavice", promrsio si je u bradu kad smo izašli. "Misle da su tako nadmocni." Frknuo
je.
"Zabezeknut ce se kad male bebe spasu njihove nadmocne živote, je 1' tako?" rekao je
Edvvard.
Jake se osmjehnuo i bubnuo ga u rame. "Nego što da hoce."
Nije nam to bio zadnji odlazak u lov. Svi cemo opet loviti prije nego što Volturi trebaju doci.
Kako taj rok nije bio precizan, namjeravali smo provesti nekoliko noci vani na velikoj cistini za baseball koju je Alice vidjela, za svaki slucaj. Znali smo tek da stižu na dan kad se snijeg
zadrži na zemlji. Nismo htjeli da Volturi pridu preblizu mjestu, a Demetri ce ih odvesti tamo
gdje se vec nalazimo. Upitala sam se cijim ce tragom poci i pretpostavila Edvvardovim, buduci da mene ne može slijediti.
Pri lovu sam razmišljala o Demetriju, slabo mareci za svoj plijen i za provijavanje pahuljica
koje su se napokon pojavile, premda su se topile prije dodira s kamenitim tlom. Hoce li
Demetri shvatiti da mi ne može uci u trag? Što ce reci na to? Što ce reci Aro? Ili Edvvard nije u pravu? Bilo je tih malih iznimaka u onome cemu se mogu oduprijeti, tih nacina da se zaobide
moj štit. Sve izvan moga uma bilo je ranjivo - izloženo onome što Jasper, Alice i Benjamin
mogu. Možda Demetrijev dar takoder djeluje na pomalo drugaciji nacin.
A onda sam se sjetila necega što me presjeklo. Napola isisani sjeverni jelen ispao mi je iz ruku na kamenitu zemlju. Pahuljice su isparavale u krugu od pedlja oko toplog trupla, jedva cujno
cvrljeci. Tupo sam blenula u svoje krvave ruke.
Edvvard je opazio moju reakciju i pritrcao mi, i ne pocevši isisavati vlastiti plijen.
"Što je bilo?" tiho me upitao, pregledavajuci šumu oko nas, tražeci povod mojoj reakciji.
"Renesmee", protisnula sam.
"Odmah je iza onog drveca", smirio me. "Cujem i njezine i Jacobove misli. Ništa joj nije."
"Nisam na to mislila", rekla sam. "Mislila sam na svoj štit - ti stvarno misliš da nešto vrijedi, da ce biti neke koristi od njega. Znam da se ostali nadaju da cu moci njime obuhvatiti Zafrinu i
Benjamina, cak i ako to bude trajalo tek nekoliko sekundi. Što ako to nije tocno? Što ako
povjerenje koje polažete u mene postane razlog našeg poraza?"
Glas mi je bio na rubu histerije, premda sam se uspijevala toliko obuzdati da ne govorim
glasno. Nisam htjela uzrujati Renesmee.
"Bella, odakle sad ovo? Naravno, prekrasno je što možeš zaštititi sebe, ali nisi dužna nikoga
drugog spašavati. Nemoj se opterecivati nepotrebnim brigama."
"Ali što ako ništa ne mogu zaštititi?" prošaptala sam u dahtajima. "To što radim je nepouzdano i nasumicno! Nema ni glave ni repa. Možda nece biti ni od kakve koristi protiv Aleca."
"Sšš", ušutkao me. "Bez panike. I nemoj da te Alec brine. To što on radi ne razlikuje se od
onoga što rade Jane ili Zafrina. To je samo obmana - on ti ne može prodrijeti u glavu ništa više od mene."
"Ali Renesmee mi prodire!" mahnito sam prosiktala kroza zube. "To mi je djelovalo tako
prirodno da se nikad prije nisam upitala što je to zapravo. Uvijek mi je bilo samo dio nje. Ali
ona meni stavlja misli ravno u glavu, kao i svima drugima. U mom štitu ima rupa, Edvvarde!"
Ocajnicki sam zurila u njega, cekajuci da prizna moje užasno otkrice. Usne su mu bile
stisnute, kao da razmišlja kako bi nešto pretocio u rijeci. Izraz mu je bio savršeno smiren.
"Još davno si se toga sjetio, zar ne?" ozbiljno sam ga upitala, osjecajuci se kao teška budala
nakon što sam mjesecima uspijevala previdjeti ocito.
Kimnuo je, a kut usana podigao mu se u blag smiješak. "Prvi put kad te dotaknula."
Uzdahnula sam zbog svoje gluposti, ali njegova me smirenost donekle uspokojila. "I to te ne
brine? Ti ne vidiš u tome problem?"
"Imam dvije teorije, od kojih je jedna vjerojatnija."
"Prvo mi reci onu manje vjerojatnu."
"Pa, ona je tvoja kci", napomenuo mije. "Genetski je napola ti. Nekada sam ti znao u šali reci da je tvoj um na drugacijoj frekvenciji od umova nas ostalih. Možda to vrijedi i za njezin."
To mi nije bilo uvjerljivo. "Ali njezin um sasvim dobro cuješ. Svi cuju njezin um. A što ako
Alecov funkcionira na nekoj drugoj frekvenciji? Sto
ako—?"
Stavio mi je prst na usne. "Razmislio sam o tome. Zato smatram da je ova sljedeca teorija
daleko vjerojatnija." Zaškrgutala sam zubima i pricekala.
"Sjecaš li se što mi je Carlisle rekao o njoj, netom nakon što ti je pokazala onu prvu
uspomenu?"
Naravno da sam se sjecala. "Rekao je: 'Zanimljiv obrat. Kao da joj je umijece upravo suprotno od tvojega.'"
"Da. I tako sam se upitao. Možda je uzela tvoj dar i takoder ga obrnula." Razmislila sam o
tome.
"Do tebe nitko ne može doprijeti", zapoceo je.
"A njoj se nitko ne može oduprijeti?" dovršila sam nevoljko.
"To je moja teorija", rekao je. "A ako može uci u tvoju glavu, sumnjam da na svijetu postoji štit koji bi je mogao odbiti. To ce pomoci. Koliko sam vidio, nitko ne može posumnjati u istinitost
njezinih misli nakon što joj jedanput dopusti da ih pokaže. A mislim da je nitko ne može
sprijeciti da ih pokaže ako mu ona uspije dovoljno blizu prici. Dopusti li joj Aro da objasni..."
Zadrhtala sam od pomisli na Renesmee tako blizu Arovim pohlepnim, mlijecnim ocima.
"Pa", rekao je, masirajuci mi ukocena ramena. "Barem ga ništa nece moci sprijeciti da vidi
istinu."
"Samo, hoce li istina biti dovoljna da ga zaustavi?" promrmljala sam.
Edvvard na to nije imao odgovora.

_________________
Nazad na vrh Ići dole
http://twilightserbia-4ever.vampire-legend.com
 
34.Objavljeno
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Twilight Serbia :: Twilight saga :: Treca knjiga - Bella-
Skoči na: