II glava
RASPRAVE
Gledajuci u plafon razmislila sam,zaspala sam,mislim u sobi kod Hejdi, mora da me je neko doneo ovde. Ono jako svetlo bili su Suncevi zraci koji su ulazili kroz prozor, moja soba je bila jedina sa prozorom, ali bilo mi je zabranjeno da ga otvaram da miris krvi nebi usao u zamak.Ona haljina izgledala je manje vise isto kao ona sto sam poklonila Dzejn.
Dakle to je bio samo san, pa naravno to nisam bila ja nego Dzejn.
DZejkob je hteo nju da ubije, ali kako je to mislio da su Kalenovi mrtvi. Imala sam los osecaj zbog ovog sna, mora de kod kuce nesto nije uredu.
Ponovo sam presla pogledom po sobi i ugledala Aleka i Demetrija kako zabrinuto stoje na vratima sobe.
-Jesi li dobro?
-Da, Alek dobro sam, ali odkud vas dvojica ovde?
Nikada nisu prilazili mojoj sobi, bila sam previse ljudska.Moji jedini posetioci bili su Dzejn i Hejdi.Njih cetvoro su bili jedini koji su me voleli, ma koliko jedan Voltur moze da voli, i naravno Feliks ali on mi nikada nije bio dugo u blizini.
-Vristala si pa smo se uplasili da te mozda neko nije...
Demetrij je prekinuo recenicu, radio je to uvek kada je pricao o hrani u mom prisustvu.
-Pojeo...-Nadovezala sam se, a on je samo klimnuo glavom -Nista od toga momci samo losi snovi.
-Znaci sve uredu, ne treba ti nasa pomoc?
Dok je Alek nastavio sa izpitivanjem ja sam pocela da se oblacim.Potrazila sam lancic sa grbom Voltura i stavila ga oko vrata. Zastala sam kad sam shvatila da sve to radim vampirskom brzinom, to sam radila samo kad sam bila nervozna. Okrenula sam se da pogledam njihovu reakciju i bas kao sto sam ocekivala bili su iznenadjeni i zabrinuti.
-Ustvari treba, moram kod Aroa odmah, a znate koja su pravila.
Pravila su nalagala da bar dvoje vampira iz garde koje ja odaberem moraju da budu prisutni.
-Renesme Karli Kalen momentalno da si nam rekla sta se dogodilo!
jej uspesno sam iznervirala Aleka ali za to me trenutno uopste nije bilo briga.
Izletela sam iz sobe dok sam oblacila plast, znala sam da ce Alek i Demetrij krenuti zamnom.
Kada smo stigli do velikih vrata okrenula sam se i ugledala dva nasmrt preplasena vampira, to se ne vidja svaki dan.
-Moram kuci, odmah!
Izustila sam i umarsirala u veliku salu.
U sali su Aro,Markus i Kajus sedeli na svom prestolu, kako sam ja to zvala.
Suplicija i Atenodora nisu bili u sali kao ni Hejdi,Celzi i Afton.
Renata,Korin i Santijago stajali su na svojim mestima iza Aroa.
Dzejn i Feliks stajali su blizu vrata i pretpostavljam raspravljali o Djani.
recimo da je Feliks bio slican tati, oboje su bili zaljubljeni u ljudsko bice.
Pretpostavljam da je Feliks zato bio dobar prema meni, trebala mu je Edvardpva pomoc.
Kada smo usli svi su pogledali u nas sa cudjenjem.
Alek i Demetrij su se uhvatili za glavu i sa bolom se okrenuli ka Dzejn.
- Rekla sam vam da je ne dovodite ovde!
Da, naravno, Dzejn ih je mucila,radila je to svima koji nisu postupali po njenom.
- Dzejn prestani! Nisu oni krivi! dosla bih i bez njih!
- Pokusao sam ali nezaustavljiva je, bolje ovako nego da je dosla sama.
Alekov moleciv pogled je ubedio Dzejn da prestane, ali i dalje nije mogla da se smiri.
Kada su Alek i Demetrij dosli sebi okrenula sam se ka Arou i pruzila ruku.
Nase moci su se zanimljivo poklapale, on je citao misli dodirom a ja sam ih pokazivala dodirom.
Pokazala sam Arou svoj san i dobila odgovor kakav sam i ocekivala, podrugljiv osmeh.
- Sta si ocekivala, on je vukodlak nisi valjda stvarno mislila da te voli.
- Aro nerazumes! To nisam bila ja nego Dzejn. Rekao je da su Kalenovi mrtvi kao i ja. Moram kuci nesto nije uredu.
Na on moje " nesto nije uredu " Kajus je malo previse burno reagovao, opet znaju nesto o naravno da mi opet nece reci.
To me je uvek nerviralo, a jos vise me nerviralo kad se Kajus petljao u nesto sto ga se ne tice.
- Ne ides ti nikuda draga moja ostajes dok ne odsluzis svoje!
-Epa zao mi je Kajuuse! Juce je istekla i treca godina.
Ne znam kako sam izgledala ali imala sam osecaj da bih mogla da puknem od besa.
Kajus je bio taj zbog koga sam ja zaglavila u ovoj zabiti i zbog kojeg sam morala da pobegnem od kuce. Dogovor je bio da, ako tri godine odsluzim u Volteri niko nece dirati moju porodicu i Kvilitske vukodlake.
Naravno nisam ocekivala da ce ih ubeditit to sto sam rekla ali zasto ne pokusati.
-Uredu!-Markus nam se ubacio u razgovor.
Nadala sam se tome.
-Renesme, mozes kuci, ali se vrati kada resis problem, a ti Kajuse samo se smiri.
Ponekad mi dodje da se zahvalim Bogu mozda ipak jos nije odustao od nase vrste.
Pogledala sam oko sebe i ugledala Dzejnin euzan pogled. Mozda jednog dana uspem da je nagovorim da promeni nacin ishrane, slicna je Esmi.
Demetrij i Hejdi stajali su na vratima i iz njihovog stava sam shvatila da hoce da dodju samnom to me i nije posebno radovalo. Zabrinolo me je to sto Alek nije bio u sali.
-Hvala Markuse!
Okrenula sam se i izletela iz sale.
Dok sam izlazila cula sam kako su Dzejn, Demetrij i Hejde krenuli zamnom.
Kada smo izasli neko se zaustavio da zatvori vrata velike sale, ali uspela sam sa cujem Aroa kako se istresa na Markusa.
-Jesi li ti potpuno poludeo i nju cemo da izgubimo
Nadam se da Markus nece imati probleme zbog ovog.